Podrijetlo roda Rucevic

Josip Ručević Joščev

OKO RIJEKE JOŠAVE U RUČEVSKOM RODU SVE ZAPOČE I TRAJE

Najveća grana familije tada već nazvane Ručević živi i ostaje u selima Budrovci i Stari Mikanovci u Slavoniji

PODRIJETLO RODA RUČEVIĆ IZ BUDROVACA

Šokadijo dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje!

Rukopis prema zapisima nekih ručevskih rodoslovnih crtica drugih autora kao i mojeg obiteljskog istraživanja
budrovačkih Ručevića lokalno nazivanih Joščevi.

Uvod

Prezime Ručević potječe iz istočno-slavonskog dijela hrvatske nam domovine koji se naziva Šokadija, a unutar nje s područja Đakovštine. Na starinačko prezime Ručević se u drevnim spisima nailazi kao: Ruche, de Ruch, Ručevački, Ruczevich, Ruszevich, Ruščević i Ruchevich. Do svršetka XVI. stoljeća ručevski rod je uvijek bio vezan na isti hidronim Jošavu, koja protječe između s jedne strane Đakova i Budrovaca, a s druge strane Semeljaca i Starih Mikanovaca, kao i uz iste toponime, i to, posjed Ručevo zabilježen i na austrijskoj topografskoj karti iz 1883. gdje je u XIV. stoljeću postojalo naselje Ručevski Sveti Andrija i, vjerojatno, kućište na i danas poznatom lokalitetu Ručevac u prostranstvu šumetina hrasta lužnjaka čijim dijelom teče i Jošava na svom putu prema Bosutu. Srednjevjekovni podaci o Ručevićima na potezu «Jošava-Ručevo-Ručevac-Budrovci-Stari Mikanovci» i nigdje drugdje - utvrđuju isključivi iskon ručevskog roda s tog prostora pretežito u Đakovštini i djelomično u mikanovačkom kraju bliže Vinkovcima. Danas u Hrvatskoj, a prema popisu stanovništva iz 2001., prezime Ručević broji oko četrstotinjak osoba. Muškaraca: 142, žena rođenih Ručević: 95, te žena udanih Ručević: 160. Svi rođeni Ručevići, ali baš svi, i to, ne duže od četvrte generacije vuku podrijetlo samo iz Budrovaca i/ili Starih Mikanovaca.

Đakovo

Herceg Koloman je 1239. darovao Đakovo bosanskoj biskupiji u koji se 1252. iz Ban Brda u župi Vrhbosanskoj sa stolnim kaptolom povukao dominikanac biskup Ponsa. Od tada biskupija u Đakovu djeluje kao «locus credibilis», jer je biskupskim sjedištem službeno postalo tek 1349. Prvi poznati akt iz rada biskupskog kancela potječe iz 1310. U tome spisu čitamo da je kupac imenom Toma kupio od tadašnjeg biskupa Nikole neku zemlju koju je ranije đakovačkom biskupu založio Tomin otac «comes Andreas de Ruch».

Opis podataka

Zanimljivo je da neke Ručeviće u Budrovcima i danas lokalno nazivaju Ručevački, te moje Joščevi koje asocira na hidronim Jošavu – kao na one koji su došli s Jošave, a ima i obitelji s nazivima Dragoševi, Križanovi, Gubičini, Konjini, Derašćevići, Gašini, Đukini i drugi. Bilo bi lijepo da se i oni potrude oko svojih rodoslovlja. Djedov brat ili stric plemića Tome Ručevačkog je sa svojom obitelji u to vrijeme vjerojatno napustio područje i odselio prema zapadnoj Europi, i to, pred nadolazećom osmanskom opasnosti, a zadržavajući iskonsko prezime.

Prvi izvor poslije Turaka je iz popisa puka 1698. i 1702. kada se spominje Grgo Ručević, a i prema kanonskoj vizitaciji iz 1670., da je sa svojim rodom prije 1683. napustio posjed Ručevo i prikriveno kućište Ručevac na Jošavi, te se naselio u Budrovcima. Njegovi potomci okupljeni u većoj budrovačkoj zadruzi rastočili su se na manje zadruge ili posjede prije 1730. tako da su to na popisu stanovništva 1736. Andrija, Petar, Bartol i Miho u Budrovcima, te Franja u Mikanovcima zabilježeni kao očevi familija u to vrijeme već sasvim poseljačenih obitelji, ali tada i jedinih Ručevića u cijeloj Hrvatskoj. Mojim Joščevima predstoji istražiti vezu između neupitnih Andrije, Petra, Bartola i Mihe iz 1736. u Budrovcima, pa do mog pradjeda Adama!

Izvor prezimena

Izvorno obiteljsko ime Ruch i/ili Ruche je najvjerojatnije francuskog podrijetla, a u značenju: košnica, pčelinjak, ukras. U knjizi Raymunda d' Aquilersa, kapelana istoimenog grofa, zabilježen je prolaz francuskih križara kroz Slavoniju početkom prosinca 1096.g. Osim toga u XIII. stoljeću ivanovci preuzimaju od templara i/ili grade svoje sjedište i nizvodno od Budrovaca na Jošavi. Ne treba iz vida ispustiti niti plemićko podrijetlo Ručevića iz iobagionskih izvora, jer oružana pobuna slobodnih ratničkih slojeva (iobagines castri) prisilila je hrvatsko-ugarskog kralja Andriju II. da 1222. g. izda Zlatnu bulu kojom oni stječu plemićka prava i sudjelovanje u sudstvu, te izravni utjecaj na državnu upravu na redovito održavanim saborima. Ta je bula u Hrvatskoj udarila temelj organizaciji plemstva kao stališa. Sve to u tom području i dobu (XI.-XIII. st.) ukazuje na višestruko moguć susret domaćeg puka s vitezovima plemenita roda.

Moguće izvorište grba

Izvori za grb plemića ručevskih nisu sasvim dokažljivi. Na njegovo postojanje upućuje i crtež i opis vrbičkog župnika Jakoba Ručević, inače mikanovca, iz sredine XIX. stoljeća, zametenih u vihoru II. svjetskog rata, a koji su nastali temeljem usmene predaje. Opis grba glasi: «…grb kao zeleno obojani izrazito trokutasti štit sa srebrnom šesterokrakom zvijezdom i srebrnom trakom s u pozadini izvirujućim mačem i upisom comes de Ruch i Anni 1223…!» Po heraldičkim uzusima priznaju se samo oni grbovi čiji se crteži nalaze u povijesnoj, genealoškoj ili heraldičkoj literaturi. Iako i tu ima puno kontroverznih priča!? Bilo bi dobro pronaći sličnost u teško dostupnim izvorima o znakovlju i značenju nekih oznaka francuskih četa iz križarskih vojni.

Sažetak rodoslovlja

Svima Ručevićima zajedničko

Prije 1300.      ANDREAS COMES DE RUCH                                        U Ručevu kod Semeljaca s kućištem na Jošavi.

1310. –1334.   TOMA DE RUCH, Duclin de Ruch                                   Svećenik u Sv. Đurađu kod Osijeka.
!?
1500. - 1526. TOMA RUČEVAČKI                                                      Plemić s Jošave sudac plemićkog suda u Vukovu.
!?
1670.–1702.    GRGO RUČEVIĆ                                                           Preselio iz kućišta Ručevac na Jošavi u Budrovce.

Prije 1736.       ANDRA, PETAR, BARTOL i MIHO                               Od njih sve rođeni budrovčani.

!?

1. Ručevska grana Joščevi
!?
Oko 1850.-     ADAM, Marijan, Matan
                        /
(1878.-1939) FABIJAN,   Janja
                            /

(1)ŠIMUN,

(2)PETAR,

(3)STJEPAN,

(4)ADAM,

(5)MATO,

(6)IVAN,

Marija,

Barica

Grana (1) (1901.- 1956.) ŠIMUN Ručević Joščev
                           /
(1936.-1977.)    Mato
                          /
           (1959.) Evica

Grana (2) (190?.-1964.) PETAR Ručević Joščev
                                          /
(1928.-1982.) NIKOLA, (1927.-2005.) Fabijan, (1935-1995.) Josip, (1936.- 2008.) Ana
                      /
( 1958.-) PETAR,  (1956.- ) Mara,   (1964.-) Evica
                     /
(1984.-) NIKOLA, (1999.-) TIHOMIR, (1990.-) Anita

Vodoravni redovi su braća i sestre, a okomiti očevi, te sinovi i kćeri. .

Petar Ručević sa sinovima, Fabijan i Nikola iz
roda Joščevi 1963.u Budrovcima

Petar Ručević sa suprugom Jelicom i djecom,
kćerkom Anitom i sinovima Nikola i Tihomir iz
roda Joščevi 2009.u Budrovcima

Grana (3) (1908.-1996.) STJEPAN Ručević Joščev
                                    /
(1941.-)      IVAN                              -                                                      (1944.-) JOSIP, (1938.-1938.) Ružica
                   /                                                                                                          /
(1964.-) , STJEPAN, Mirjana, Ružica, Ankica                                                   ANTUN,       Josipa,          Julija
                              (1963.-) (1967.-) (1969.-)                                                 (1971.-)   (1968.-1968.)   (1972.-)
                     /
(1990.-) MARKO, (1999.-) STJEPAN, (1989.-) Matilda
                 /
(2011.-) ŠTEFANO (2010.-) Ena

Vodoravni redovi su braća i sestre, a okomiti očevi, te sinovi i kćeri. .

Josip Ručević sa suprugom Margitom r. Damjanović i djecom Julijom i Antunom u krilima djeda Stjepana i bake Marije r. Boršić 1974. u Budrovcima.	Ivan Ručević iz roda Joščevi 2005.u Budrovcima	Ivka Ručević r. Simeon s djecom: Stevo, Ružica, Ankica i Mirjana iz roda Joščevi 2006. u Njemačkoj.

Grana (4) (1910.-1945.) ADAM Ručević Joščev
                                     /
            ( 1940.-)       FABIJAN, (1944.-1949.) Ivica
                                    /
                (1965.-) IVICA, (1978.-) MATO, (1962.-) Marica

Vodoravni redovi su braća i sestre, a okomiti očevi, te sinovi i kćeri.

Adam Ručević sa suprugom Julijanom
u Budrovcima 1943.

Fabijan Ručević sin Adama Ručevića iz
roda Joščevi u Budrovcima 1941.

Grana (5) (1917.-1974.) MATO Ručević Joščev
/
(1945.- 9-12-2011. ) Mijo

Grana (5) (1918.-1990.) IVAN Ručević Joščev
/
(1940. - 1989.) Marica

2. Ručevska grana Gašini

! ? !
           GAŠPAR
                  /
   (1) GAŠPAR ,              (2) FRANJO

Grana (1) (1916. - ?:) GAŠPAR
                                      /
                     1942. MIJO,                                          ¨       1946 GAŠPAR, 1947. Petar, (1 A) Stjepan,(2B) Anica, Katica
                                 /                                                                      /
            1966. ZDRAVKO, 1968 Zdravka                                1990. MARIO, 1994. ZORAN
             /
1994. NIKOLA, Ines 1986. (iz prvog braka), 1996. Valentina

                     GRANA 1A, 1947. PETAR Ručević          i                   GRANA 2B STJEPAN Ručević

(1947.-?) PETAR                                                                 1952. STIJEPAN
                /                                                                                  /
(1968.-) IVICA,1966 Roberta,1972 Michaela,1974 Davor       1975. JOSIP,   STJEPAN,      Željka
               /                                                                               /               /              /
(1996.-) KORNELIE (1991.-) Karmen,                                      1999. ROBERT, STJEPAN     Tea

Grana (2) ( ?.-?.) FRANJO
                              /
         ( 1954.- ) FRANJO
                           /
       1977. Zdenko, 1984. Adam, ? Katica, 1975. Magdalena, 1980 Anica, 1986 Bozica

Vodoravni redovi su braća i sestre, a okomiti očevi, te sinovi i kćeri.

3. Ručevska grana Križanovi

! ? !

18??.-?.)     STJEPAN
                    /
(18??.-?.) FRANJO
                    /
(18??.-?.) NIKOLA
                   /
(19??.-?.)   IVO
                   /
(1941.-?.) FRANJO                                   (1949.-) NIKOLA (Mika)                (1947.-1965.) Marica
                 /                                                        /
(1965.-)  ZVONKO                        (1972.-) IVICA, (1975.-) MIRKO, (1977.-) ANDRO

Vodoravni redovi su braća i sestre, a okomiti očevi, te sinovi i kćer

4.Ručevska grana Ručevački

! ? !
Oko 1850.)            ŠIMA,   Vinko Još jedan brat
                                /
(1885.-1950./?/) MARIJAN
                          /
(1906.- 1987) MARIJAN
                        /
(1938.-)       ANTUN     (1930.-2008.) Marija, (1935.-2008.) Anica
                     /
(1960.-)      MIROSLAV (1963.-) Jadranka (1965.- 1991.) Sanja
                      /
(1987.-)      DAVOR (1993.-) DARIO

Vodoravni redovi su braća i sestre, a okomiti očevi, te sinovi i kćeri.

Marija, Antun i Anica Ručević - Ručevački 1956.

5. Ručevska grana Ðukini

! ? !

(1922.- ) PAVO
                 /
(1950.-) IVAN                                              (1953.-) JOZO
                 /                                                            /
(1987.-) DRAŽEN, (1978.-) Darija                 (1982.-) ALEN, (1985.-) Ivana, (1996.-) Martina

Vodoravni redovi su braća i sestre, a okomiti očevi, te sinovi i kćeri.

6. Ručevska grana Dragoševi

! ? !

(1850.- ?.) IVAN ( DRAGOŠ ) trgovac i žena mu Franjka r. Kedačić rođ. oko 1860. - ? Oboje rođeni i umrli u Budrovcima.
                                  /
(1891.-1943. AUGUSTIN, (Mika, Dragoš) i žena Marija r. Draženović r.1903.-1998.
                                                           /
(1928.- ) JOSIP, (Željko),                                                                     (1930.-) TOMISLAV (Drago Dragoš)
                        /                                                                                                 /
(1951.- ) BRANKO ,       (1954.- ) JASNA, udana Vladova                        (1959.- )IVAN (Zoran), (1956.- ) Maja, udana Jantol
                  /
(1981,- ) ZORAN, (1985.- ) DAMIR

Vodoravni redovi su braća i sestre, a okomiti očevi, te sinovi i kćeri.

Ručevska grana Dragoševi,
odavna trgovci, najveća kuća u selu Budrovci
u XIX. i prvoj polovici XX. stoljeća

Augustin Ručević, rođ. 16.3.1898. u Budrovci, do 1941.
bio je općinski bilježnik u Budrovci a onda do smrti općinski blagajnik u Đakovu. Nakon napada na Đakovo,
odveli ga partizani i ubili u brdu - 14./15.12.1943.

"Može se predpostaviti da je COMES ANDREAS DE RUCH rodočelnik svih Ručevića u Hrvatskoj i vjerojatno Rucha u Alzasu i diljem Svijeta, iako je to možda i maštovito, međutim, za sve Ručeviće, a osobito budrovčane je sasvim sigurni prapredak Grgo Ručević, koji je u Budrovcima zapisan na popisima stanovništva 1698. i 1702., kao i njegovi potomci popisani 1736., i to Andra, Petar, Bartol i Miho u Budrovcima te Franja u Starim Mikanovcima."

Od Grginih potomaka nastalo je više budrovačkih grana po selu zvanih: Joščevi, Dragoševi, Gašini, Križanovi, Ručevački, Đukini i Gubićini te drugi. Po usmenoj predaji od Josipovog pradjeda Adama potječu riječi da se njihov prapredak u Budrovcima zvao Bartol te da je bio mlinar na Jošavi. Neki Ručevići imali su mlinove na Joševačkim livadama još u XIX. stoljeću. O tome pišu budrovački ljetopisci, i to: 1881. se na Joševačkim livadama spominju mlinovi vodenice i imena njihovih vlasnika.
I samo ime Joščevi asocira na rijeku Jošavu.

Mikanovački ručevski rodoslov je nešto potpunije istražen te pred mnogim budrovačkim Ručevićima u budućnosti preostaje istraživački posao da bi popunili prazninu u svom rodoslovu, i to od 1700. do oko 1860. Za nadati se je da će ih uskoro iznjedriti majke roda Ručevića u Budrovcima!?

U rodoslovnom istraživanju u području iskona nekog roda svaki podatak ima svoju vrijednost. Stoga je dragocjeno zabilježiti da je 1760. u blizini Budrovaca na starom putu prema Đakovu na crkvištu Sv. Klare ponovno izgrađena kapela u njenu čast. Također je važno zabilježiti da je 1810. izgrađena i župna crkva posvećena istoj svetici u nedalekim Starim Mikanovcima.

Svatko svoju dušu nosi sa sobom, pa tako i Franja rodočelnik Ručevića u Starim Mikanovcima.

Osim crkava jedino je što ta dva sela još povezuje od XVII. stoljeća baš prezime roda Ručevića.

Pogovor

Na svršetku je vrijedno zaključiti da je bilo nužno zabilježiti spoznaju da ima starosjedilačkih prezimena koja su od davnina do danas, vjerojatno od doseljenja Hrvata, u dragom šokačkom zavičaju kao što je ovdje pokušano dokazati za starinački rod Ručevića iz Budrovaca. U tome je zanimljivo znati , i to, da su za rod Ručevića jasni i dokazljivi drevni znameni od plemenita, koji ručevske plemiće svrstavaju u jednu od najstarijih hrvatskih velikaških porodica. Prema izvorišnim spisima ručevsko plemstvo pripada drevnom rodu i visokom položaju, jer «…comes de…» označuje knezove ili grofove. Svi dostupni podaci rabljeni u ovoj rodoslovnoj crtici potvrđuju: - četrstoljetnu (XIII-XVI st.) plemenitašku i četrstoljetnu (XVII-XX st.) ratarsku – opstojnost drevne šokačke obitelji iz Budrovaca, a kojih ima i u Starim Mikanovcima. Dolazak osmanskih osvajača je dobrano uništio arhive, pa je skupljanje podataka iz tog vremena bilo osobito težak posao. Na sreću je ipak nekoliko bitnih spisa ostalo zabilježeno! Za ručevski rod je važno da se ove spoznaje o iskonu Ručevića očuvaju, te nastave istraživati i u trećem tisućljeću – kako ih preci potomcima prenosiše, opisaše i očuvaše tijekom drugog!

LITERATURA

A.Ručević, Povijest Budrovaca (1997.) Portal Budrovci.
B.Ručević, Znameni i podrijetlo roda Ručevića iz Starih Mikanovaca. Vlastita naklada. Zagreb 2008.
V.Putanec, P.Šimunović, Leksik prezimena Hrvatske, Zagreb 1976.
Veliki atlas Hrvatske, Mozaik knjiga, Zagreb 2002.
M.Marković, Slavonija – povijest i naselja i podrijetlo stanovništva, Zagreb 2002.
D.Csanki, Magyarorszag tortenelmi foldrajza, op. cit. 347.
Hrvatski leksikon, Đakovo, Zagreb 1996. str. 315.
I.Nagy, Codex dipl. Hung. Andegaven, vol. I., str. 212.
Also Szlavoniai okmanytar, 290. – 292.
I.Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. HAZU, Osijek 1993.
F.Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata, Zagreb 1993., str. 192.
Hrvatski leksikon, Ivanovci, Zagreb 1993., str. 517.

Više desetaka dokumenata i knjiga iz puno raznih arhiva i knjižnica, te iz pismohrana župnih dvorova i općinskih ureda, kao i prema bezbrojnim razgovaranjima kroz minula desetljeća s puno seoskih starina, rođaka i drugih poznavatelja šokačkog života i kraja, ali i dozvolom prijepisa dosta podataka dobrotom B. Ručevića iz zapisa o rodoslovlju mikanovačkih Ručevića.

BILJEŠKA

Na ataru Poljoprivrednog dobra Đakovo u području na desnoj obali Jošave nalaze se danas oranice i imanje Ručevac, davnašnja šumetina i krčevina. Podatak prema prof. dr. Hrvatinu Ćosiću dugogodišnjem direktoru PIK-a Đakovo!

Autor Josip Ručević Joščev je rođen 7.ožujka 1944.u Budrovcima, živi od 1964. u Švedskoj i povremeno posjećuje domovinu Hrvatsku i rodnu Šokadiju, koju ne zaboravlja nikad!
e-mail: Josip Rucevic

Vrh stranice