|
..::
HISTORIJA PRIJEDORA ::..
|
| .: Anticki period i period Bosanskog kraljevstva:. | |||||
|
Jedna njihova grana se pocetkom II Milenija p.n.e. iselila u Malu Aziju, gdje se u XIII stoljecu p.n.e spominju kao ucesnici trojanskoga rata. U periodu od oko 500 godina nezavisne Bosanske drzave i Bosanskog kraljevstva ovaj kraj je cesto mijenjao vlasnike. Jedno vrijeme je pripadao Bosni, pa hrvatskim banovinama, pa Madzarima, u to doba najacoj drzavi da bi se za Kralja Tvrtka I stanje stabilizovalo i od tada citav ovaj dio pripada Bosni sto je i sada slucaj. Svim tim velikim previranjima je uzrok bilo veliko rudno bogatstvo ovih krajeva kao i veoma plodna zemlja. Ali posto pisanih , kao i materijalnih tragova o nekom znacajnijem naselju u daljoj proslosti nema pa se po tome da zakljuciti da je Prijedor kao organizovano naselje spada u red relativno mladih gradova u nasoj domovini.
Prvi pisani
trag o Prijedoru potice iz izvjestaja o Tursko-austrijskom ratu 1683. Grad bijase izgradjen na jednom otocicu koji opasivase rijeka Sana i jendek (Berek-Zabljak), kanal koji ljudska ruka iskopa na mocvarnom tlu. Na otocicu Svinjarici, gdje ono ranije domorodci drzahu svinje, nice tvrdjava. Oko nje se stvori podgradje, varos. Otocic Svinjarice (Stari Grad), rukavac Sane, Berek i podjela na otocku "Tursku varos" i obalnu "Srpsku varos" dovede nas do predanja o nastanku Pridora, o Suhom Pridoru (na lijevoj) i Mokrom Pridoru (na desnoj obali), o korijenu rijeci prodrijeti i rijeci koja je kod Hambarina mijenjala korito. Pridor vremenom posta Prijedor sa mahalama Grad , Zagrad, Ograde, Carsija (oko mosta na Bereku), Majkovaca, Urije i Puharska.
Predanje
kazuje o Crnom Pasi, Hadzi Pasi, koji se na povratku sa hadziluka naseli
ovdje. Dopade mu se sumoviti teren, zanosnost Sane, livade. Uz pomoc vojske
rastjera hajduke na Kozari. Vremenom nikose drvene kuce i drvena utvrda
od iskrcene sume. Od Pase nastase Hadzipasici, Pasici, Alipasici, pa Kapetanovici.
Za njima doselise Suljanovici, Crnalici, Babici, Resici, Egici, Grozdanici....
Novija istorija Prijedora pocinje sa okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske -Monarhije 1878 godine i povlacenjem Turske sa ovih prostora. To je znacilo veliku promjenu i raskid sa starim nacinom zivota. Ta promjena i gubitak sigurnosti odlaskom Turaka bio je razlog za iseljavanje mnogih familija u Tursku sto je dovelo do velike promjene u demografskoj strukturi stanovnistva ovdasnjeg kraja . Dolazak Austrougarske je propratio brzi razvoj ovog kraja i modernizacija. Ubrzo poslije okupacije sagradjena je i katolicka crkva, tacnije1898 godine kao i 1915 pruga Prijedor-Sanski Most-Srnetica i dalje preko Drvara za Knin i Split. Pocetkom
20 vijeka se otvara i pilana pomocu koje se vrsila eksploatacija drveta
po kome je ovaj kraj bio poznat. Citav predio oko Prijedora bio jos od
davnina poznat po rudnim bogatstvima sto pokazuju nalazista u Ljubiji,
Tomasici , Starom Majdanu i Sasinama tako da je Austrougarska monarhija
1916 godine u Ljubiji otvorila rudnik zeljezne rude. Poslije velikog pozara
u proslom stoljecu koji je unistio skoro kompletnu staru carsiju, Prijedor
se razvija arhitektonski kao moderan grad sa svim infrastrukturnim komponentama.
Iz doba bivse Jugoslavije namamo bas puno podataka o znacajnijim dogadjajima prije 1942. Tu bi bilo vazno spomenutu period drugog svjetskog rata i Prijedorsku rezoluciju u kojoj Bosnjacki intelektualci i ulema traze od tadasnje vlade NDH da se prekine sa zlocinima nad pravoslavnim stanovnistvom. To je bio jedinstven primjer pored ostalih rezolucija iz Sarajeva, Banjaluke, Tuzle ... pobune protiv fasizma u ondasnjoj Evropi. Pored toga 1942 u i oko Prijedora se odigrala jedna od najkrvavijih bitaka u II svjetskom ratu tj. II ofanziva na Kozari koja je dovela do velikog stradanja stanovnistva. Za vrijeme tog rata grad Prijedor biva 3 puta zauziman od strane partizana i ponovo osvajan od Nijemaca i Ustasa. Kao priznate antifasiste iz toga doba valja spomenuti Esada Midzica po kome ime nosi srednjoskolski centar, Dr. Mladena Stojanovica po kome naziv nosi medicinski centar i cija bista stoji pred zgradom opstine kao i Muharema Suljanovica. Dan grada Prijedora se uzima "16 maj" kao dan oslobodjenja od Nijemaca. Velika razaranja je grad dozivio pred sam kraj rata, koja su nastalakao rezultat neselektiranog bombardovanja Amerikanaca u zavrsnim operacijama rata.
Najmracniji dio istorije Prijedora je period od 30. 4. 1992. pa do sada. Taj datum se moze slobodno nazvati datumom smrti ovoga grada kakvog smo mi nekada znali. U noci uoci 1. maja "Medjunarodnog praznika rada" Prijedor je osvanuo preplavljen avetima proslosti obucenim u kojekakve maskirne uniforme i okicene simbolima za koje smo mislili da su zauvijek iza nas. A na radio Prijedoru je odzvanjalo zvanicno saopstenje uz "Mars na Drinu" da je "srpski narod preuzeo vlast u Prijedoru i nacinio istorijski korak ka ostvarenju svoga sna o Velikoj Srbiji". Taj san smo nazalost mi svi odsanjali otvorenih ociju igrajuci glavne uloge junaka iz Spielbergove Shindlerove liste. A film kao da nije imao kraja. Mnogi od nas su prosli tada svoj put za Bleiburg i mnogi od tih putnika se nikad nisu vratili. Te noci u Prijedor su usli tenkovi i transporteri tzv.JNA i zajedno sa njom gomile ljudskog otpada koje su se nazivali "arkanovcima", "belim orlovima", "seseljovcima" i koje su donijele uzas i razaranje na ulice ovoga nekad mirnog i pitomog grada. Sa njihovim dolaskom nestao je i Prijedor onakav kakav je bio i kakav nikad vise nece moci biti kao i mnogi mirni dobri ljudi koji su Prijedoru davali dusu. Rezultat svega toga je: 3227 gradjana Prijedora se vodi kao ubijeni i nestali, 50.000 u izbjeglistvu, vecina sela u okolini su do temelja spaljena kao i kompletno podrucje Kozarca. Mnogi od tih nestalih se danas pronalaze po mnogim jamama u okolini grada, a najvecio dio kriju rudokopi Omarske, Ljubije i Tomasice. Preko 30 dzamija i nekoliko katolickih crkava ja poruseno. Starog grada nema vise i nema vise ko da prolazi kejom, nikad vise se nece cuti ezan sa gradske dzamije niti ce kandilji oznacavati kraj jos jednog ispostenog dana. Nema ko da dodje na ponocku ili da zapali svijecu, nemo ko da prouci FATIHU a ako je kojim slucajem neko i ostao nema vise gdje. Nazalost umjesto po nekim lijepim stvarima, nas grad ce zauvijek ostati poznat po najzloglasnijim logorima Omarskoj, Keratermu i Trnopolju i po najvecem broju ratnih zlocinaca. Mnoge gradjevine su srusene ali najtuznije od svega je to sto je Prijedoru ubijena dusa i njegov duh koji su cinili ljudi kojih vise nema. Sada poslije pogroma Bosnjaka, Prijedor i kompletno podrucje opstine, iako jos uvijek na obalama Sane, se nalazi na neprirodnoj granici "Republike Srpske" i Federacije Bosne i Hercegovine. |
|||||
| Tekst preuzet od www.prijedor.ba | |||||
| hem.passagen.se/hambarine |
hambarine@passagen.se
|
|||