18. maj 2001

Pored procesa Kvocka i ostali, u kojem za zlocine pocinjene u srpskom zarobljenickom logoru Omarska odgovaraju Miroslav Kvocka, Milojica Kos, Mlado Radic, Dragoljub Prcac i Zoran Žigic, u kojem se dokazni postupak odbrane privodi kraju, ove je sedmice u haaškoj sudnici br. 1 nastavljen proces Sikirica i ostali. To je takoder proces za zlocine pocinjene u jednom od srpskih zarobljenickih logora iz podrucja Prijedora.
Duško Sikirica, Damir Došen i Dragan Kolundžija optuženi su za genocid, zlocine protiv covjecnosti i kršenja zakona i obicaja rata. Prema navodima optužnice, zarobljenici ovog logora su držani u nehumanim uvjetima, premlacivani su, ponižavani, a više stotina njih je pobijeno. Jedan od najtežih zlocina svakako je bio masakr u sobi br. 3, koji se odigrao 24. jula 1992. godine, kada je gotovo 200 zatocenika ranjeno ili pobijeno u neselektivnoj i hladnokrvnoj paljbi stražara.

Slijedi snimak dijela iskaza zašticenog svjedoka “N”, mještana sela Hambarine, u kojem advokat odbrane Pierce pokušava pronaci slaba mjesta, ali mu to po našoj procjeni uglavnom ne polazi za rukom. Svjedok govori o dogadajima koji su prethodili odvodenju mještana ovog sela u Keraterm, kao i o samom zatocenju u ovom srpskom logoru.

PIERCE
Izbjeglice koje su dolazile iz Bosanskog Novog, da li su to uglavnom bile žene, djeca i stariji ljudi?
N
Vecinom žene, djeca i stariji ljudi i nekoliko mladih muškaraca. Ne znam koliko ih je bilo. Znam da je u moju kucu došao moj tetak, njegov brat i njihova familija.
PIERCE
Da li znate da li je medu tim izbjeglicama bilo i njih nekoliko koji su nosili oružje?
N
Ne. To nisu mogli nikako ni pronijeti. I da su imali oružje, nisu ga mogli pronijeti, jer su nas bili opkolili. Mi smo bili opkoljeni, sve je bilo uzeto oko nas i onda su te ljude tamo propuštali vjerovatno od Miske Glave ili tamo od Šurkovaca ili od Ljubije, ne znam kuda su ih propuštali, odkud su ti ljudi dolazili i ko je koga imao. Neko nije imao nikoga, ali je došao tu. Nije imao gdje, bili su istjerani.
PIERCE
Ali u to podrucje je doneseno još oružja, zar ne?
N
To vam ja ne mogu reci, jer ja nisam to vidio.
PIERCE
Pomozite nam onda kod sljedeceg. Bio je jedan incident u kojem su u vaše selo došli vojnici tražeci hodžu, lokalnog hodžu. Nakon toga još oružja je predato srpskim snagama, zar ne?
N
Oni su došli tražiti hodžu. Skupili su nas 16. Dok su nas pitali gdje je hodža i kada sam ja rekao da je on pobjegao prema Rizvanovicima kada je ovo pocelo, onda je jedan od njih htio da zna neke podatke, pitao nas je gdje je ovaj, gdje je onaj. Pitali su i ima li ko oružja. Od ovih starijih ljudi je jedan imao lovacku pušku i imao je jedan pištolj. Rekao je da ima dozvolu za to, ali oni su mu rekli da nema veze što ima dozvolu i da iznese sve i tu je predata lovacka puška i jedan pištolj sa dozvolama.
PIERCE
Predimo sada na 19. juli 1992. godine. Tog dana se nešto dogodilo u kuci Rifeta Dedica, zar ne? Sjecate li se toga?
N
Dogodio se incident kod Rifeta Dedica, gdje je ubijen jedan srpski vojnik, kako kažu, ali tog vojnika niko nije vidio, ni ja ga nisam vidio, niti sam ja bio tu. Onda su došli iz Prijedora sa nekoliko vozila, pokupili su oko 10 muškaraca u okolini oko džamije i odveli su ih u Prijedor i poslije toga se ispalilo oko 20 granata na podrucje Rizvanovica oko džamije. Ti ljudi se nikada nisu vratili ponovo, tih 10 ljudi što su odvedeni.
PIERCE
Ljudi vojno sposobni su izdvojeni i odvedeni, je li tako?
N
Ne samo ljudi sposobni za vojsku. Tu je bilo i maloljetnika. Malog sina moga badženoga od 14 godina su odveli. Da li je on sposoban za vojsku? I ne samo on. Još je bilo više djecaka koji su morali proci sami sve ono što smo mi prolazili. Ljudi do 60 godina su odvedeni, oni što su imali preko 60 godina morali su pokazati i dokazati da imaju preko 60 godina da bi bili izdvojeni i izvedeni iz autobusa i ostavljeni u Rizvanovicima. Samo znam da i ko je od njih izgledao dobro, bez obzira i ako je imao 60 godina, tome nisu vjerovali, ako nije mogao da dokaže.
PIERCE
Dakle, oni su pregledali i prikupili osobne karte, je li tako?
N
Niti su oni gledali kada je ko roden, osim kod ovih od 60 godina, a nama su samo uzeli jednostavno licne karte.
PIERCE
A sada bih se ukratko vratio, gospodine N, na vrijeme vašeg zatocenja. Tamo je bio jedan epilepticar, zar ne, koga su poslali kuci i koga nisu odveli sa ostalima, je li tako?
N
U Rizvanovicima se dogodio taj slucaj. Dao im je nalaze od doktora i rekao da ima epilepsiju i onda su ga vojnici izveli i ubili su boga u njemu, pretukli su ga. Ja ne znam ni kako je on hodao. On je išao kao neki pijan covjek. Da je legao, možda bi ga i ubili.
PIERCE
Kada ste stigli u Keraterm, rekli su vam da ce vas ispitivati i da vam se ništa nece dogoditi, ako niste bili ukljuceni u ekstremisticke ili vojne aktivnosti. Sjecate li se toga?
N
Ne. Rekli su nam ovako: Ko nije imao oružje, nece nikome biti ništa i ko nije kriv. Šta im je to sada znacilo ko je kriv, ko nije kriv, to vam ja ne mogu reci, to oni najbolje znaju kako su ocjenjivali ko je kriv, a ko nije kriv.
PIERCE
Gospodine N, na pocetku incidenta u sobi broj tri, kada su ispaljeni meci, nekakva naprava, plinska bomba ili tako nešto, je bacena, zar ne?
N
Neki gas je bio, a da li je to bio suzavac, da li je to bio nervni gas, ja vam to ne mogu reci. Samo znam da je to dosta pogoršalo i onu situaciju koja je bila unutra.
PIERCE
Da li je tu bila samo nekakva nevidljiva para, koja je kod vas izazvala nekakvu reakciju?
N
Vidio sam da je sijevalo i onda da je poceo dim da ulazi. U tom trenutku su me gurali nazad, ali nisam pao na leda, vec sam se presavio i onda sam pao potrbuške. Da li je ona bila nevidljiva, ne znam. Samo znam da je poceo dim da ulazi i onda sam, znate kakva se gužva napravi od onih prvih do vrata što su bili...
PIERCE
A pucnjava do koje je došlo, da li je ona trajala kratko, dakle da li je to bilo samo nekoliko minuta?
N
Za nas je trajalo vjecnost, a koliko je minuta trajalo, ja vam to isto ne mogu reci. To je bila borba za život ili da budeš ubijen. Samo sam gledao da preživim. To je bilo nenormalno. Možda je sudnji dan bolji od onoga što smo ga mi imali.
PIERCE
Da, ja shvacam da je to bilo strašno. Samo sam želio da pomognete koliko možete. Dakle, u zoru sljedeceg dana, dakle kada se razdanilo, je li tacno da je neko naredio doktoru Samiru Ramovicu da napravi nekakav popis ranjenih?
N
Da, popis koliko ima ranjenih. Za mrtve niko nije pitao. I da se mrtvi izbace vani (kroz rupu u zidu, op. pr.). I tuda smo izbacili te mrtve. Tuda su izašli i ranjeni. Nisu im ni otvorili vrata, vec su tuda morali izaci. Kada je kamion došao, onda su te ljude utovarili, i ranjene i mrtve i druge. Bilo je oko 6 zdravih. Oni su se isto popeli i nisu se vratili.
PIERCE
Tacno je, zar ne, kako se vi sjecate, da je unutra ubijeno 98 ljudi? Je li tako?
N
Tacno.
PIERCE
Pretpostavljam da je iznošenje tih tijela iz sobe na pistu potrajalo. Je li tako?
N
Mi smo ih izbacivali vani. Baš smo ih izbacivali, jer su glave lupale dole. Oni drugi ih nisu mogli da preuzmu tamo vani, kako se to vuklo, pa glave pucale dole. Koliko je trajalo, i to ne mogu reci, ali svi smo nosili te ljude. Brat je brata nosio, rodak, rodaka. Sve se to poznavalo...