Tokom poslijepodneva i veceri 24. jula 1992. u logoru Keraterm se moglo vidjeti mnogo više vojnika no što je bilo uobicajeno. Jedan svjedok je izjavio da su vojnici nosili uniformu bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA), a doticni svjedok dotad nije vidio ni jednog stražara u logoru da nosi tu uniformu.Osobe koje su tog poslijepodneva došle u logor nisu bili redovni stražari u Keratermu. Neko vrijeme prije no što se masakr desio, na pisaci ili jedaci stol ispred prostorije 3 postavljen je mitraljez.

U otprilike 15:00 ili 16:00 sati, zatocenici iz prostorije 3 vraceni su u prostoriju i vrata su zakljucana. Neposredno nakon toga u prostoriju je ubacen neki plin.Neki zatvorenici pokušali su da sruše vrata, na što su vojnici odgovorili rafalom. Prema iskazima nekoliko svjedoka koji su preživjeli masakr u prostoriji 3, ispaljeno je niz rafala. Nekoliko ljudi ispred svjedoka N, koji je bio blizu vrata u prostoriji 3, pogodjeno je mecima i troje ili cetvero njih palo je na njega. Kao što je svjedok N rekao: "To je bila moja sreca u nesreci, jer su oni primali te metke koji su napolju bili ispaljeni. Skakali su od metaka koji su ih pogadjali. Bilo je stravicno. Kao u paklu, noc u paklu."

Meci su ulazili u prostoriju kroz staklene prozore i vrata, odbijajuci se o plohe diljem prostorije. Osim ovih svjedocenja o masakru, postoji i obilje dokaza koje su iznijeli svjedoci koji su te noci bili zatoceni u drugim dijelovima logora.

Mrtvi i ranjeni, ukupno oko 160 do 200 muškaraca, odvezeni su kamionom. Niko više nije vidio ni jedno od tijela koja su uklonjena tog jutra.