Chat

17.maj.2005

Došlo je proljece trinaesto proljece u tudini dvanaesto bez Bosanskih behara . Istina behar svugdje cvjeta pa i ovdje ali nigdje ne mirise kao u Bosni. Po trinaesti put pritišce me tuga za Bosnom , ona je uvijek prisutna ali cini mi se daje njeno breme najteže u proljece ,u maju. .Ni sam ne shvatam zbog cega je to tako ali to je istina ..:: dalje::.

5. mart 2005

3. marta 2005., zamjenik sekretara izdao je obavijest kojom potvrduje da ce 4. marta 2005. Dragoljub Prcac završiti izdržavanje svoje pune kazne i obavijestio predsjednika da ce biti izvršene potrebne pripreme za njegovo puštanje iz Pritvorske jedinice. Dragoljub Prcac je danas pušten na slobodu.

U svojoj obavijesti, zamjenik sekretara je naveo da je Prcac 5. marta 2000. prebacen na Medunarodni sud, 2. novembra 2001. osuden na zatvorsku kaznu od pet godina, te da je 28. februara 2005., Žalbeno vijece potvrdilo tu kaznu...:: dalje::.

31.decembar 2004

Milomir Stakic, ljekar iz Maricke, sela u okolini Prijedora, tadašnji gradonacelnik Prijedora, u politiku je ušao u januaru 1991, kada je postao SDS-ov potpredsjednik opcine. Samo godinu kasnije Stakic je imenovan i predsjednikom "skupštine srpskog naroda" u tom gradu, da bi 30. aprila 1992, kada je SDS okupirao grad na obalama Sane, postao predsjednik SDS-ovog Kriznog štaba. Danas mu se u Haagu sudi za genocid i saucesništvo u genocidu, zlocin protiv covjecnosti i kršenje zakona i obicaja ratovanja. Milomir Stakic bio je medu osnivacima logora smrti u Bosanskoj krajini. ..::dalje::.

26.decembar 2004

Mozete procitati kompletan izvjestaj Haskog suda u vezi napada na Hambarine.
Tekst je preuzet iz Haga a mozete pogledati i originalni dio.

Nakon preuzimanja vlasti u Prijedoru 30. aprila 1992. godine, u skoro svim selima u opštini pocelo je postavljanje kontrolnih punktova. Dva takva kontrolna punkta postavljena su na prilazu Hambarinama, gdje su živjeli pretežno Muslimani. U selu su uspostavljene i patrole ciji je zadatak bio da upozore mještane na moguce napade i daju im vremena da pobjegnu do obližnje šume...::dalje::.

16.decembar 2004

Pogledati istini u oci preduslov je, kažu, povratka u Prijedor. Problem je, medutim, u tome što prije toga treba pogledati u oci zlu. Upravnici logora, batinaši, ubice, pljackaši - realizatori ideje odvajanja Srba od nesrba, u Prijedoru danas ne žive kao obicni, mirni gradani. Oni su, cešce, ugledni stanovnici svoje sredine: pedagozi, direktori škola, policajci, trgovci… U gradu u kojem se desila "Srebrenica u kontinuitetu", u nekada lijepoj caršiji u kojoj je temeljito i krvavo provedeno etnicko cišcenje, praceno zastrašujucim zlocinima, Bošnjaci opet pokušavaju živjeti. Perverzni mir doveo ih je do toga da im se sada za sigurnost imovine ili obrazovanje djece brinu oni što su ih prije deset godina zatvarali u koncentracione logore, palili im kuce, vodili na rub smrti. Slobodan Kuruzovic, ratni upravnik logora Trnopolje, danas je pomocnik direktora OŠ "Desanka Maksimovic". Ko je ubio župnika Matanovica? "Sve se zna", tvrdi komandir policijske stanice Urije, Darko Avramov, jedan od onih policajaca koji su rat proveli u ovom gradu na poslovima SDS-ovog koncepta cišcenja. Prijedor je, ipak, jedno od rijetkih mjesta gdje je povratak - cest. Tamo gdje su zli dusi prošlosti vidljivi, ekipa Dana je obišla povratnike, ali i one što im se, na pominjanje bliske prošlosti i masovnih zlocina, ruke pocinju nekontrolirano tresti...::dalje::.

Nakon preuzimanja Prijedora i susjednih podrucja srpske snage su zatvorile hiljade muslimanskih i hrvatskih civila u logore u Omarskoj, Keratermu i Trnopolju. Osnivanje ovih logora bilo je dio velikosrpskog plana da se ne-Srbi protjeraju sa opstine Prijedor. Logori su uglavnom osnivani i vodjeni ili po direktivama srpskih kriznih stabova ili u saradnji sa njima, oruzanim snagama i policijom. Tokom zatocenja, zene i muskarci zatvorenici podvrgavani su teskom zlostavljanju, izmedju ostalog premlacivanju, seksualnom zlostavljanju, mucenju i pogubljenjima. Podvrgavani su ponizavajucem psiholoskom zlostavljanju tako sto su prisiljavani da pljuju na muslimansku zastavu, pjevaju srpske nacionalisticke pjesme ili dizu tri prsta u znak srpskog pozdrava. Zatvorenike su cuvali vojnici, milicija, lokalne jedinice srpske vojske ili TO, ili mjesovite grupe njihovih pripadnika koji su nosili uniforme i obicno bili naoruzani automatskim puskama i drugim licnim naoruzanjem. Psovali su zatvorenike, nazivajuci ih "balijama" ili "ustasama", kao sto je vec pomenuto. Pripadnicima paravojnih organizacija i lokalnim Srbima rutinski je dozvoljavan pristup u logore da zlostavljaju, tuku i ubijaju zatvorenike...::dalje::.