HAMBARINE, MLADOSTI MOJA .....2001.....

Ni jedan grad gradom nikad nije cinilo uže gradsko jezgro, veselost, živost i bogatstvo jedne caršije, cinila su okolna sela i prigradska naselja. Jedno od takvih sela koja su davali puls Prijedoru, su i Hambarine.

Ova lijepa prijedorska oaza se nalazi na blagoj uzvišici, iznad Prijedorske caršije. Hambarine su jedan bobak na zelenom djerdanu, koji se protegao iznad ovog grada, a u tom djerdanu su jos zrna zvana : Zecovi,Carakovo, Rakovcani, Rizvanovici, Biscani. Poseban ugodjaj je uvece pogledati iz Hambarina na lijepu caršiju, koja se zapali od više hiljadu svjetala popaljenih i vidljivih na prozorima kuca, višespratnica, trgovina i poslovnih zgrada najljepše carsije ovog svijeta.

Sa Hambarina pogledom vidite sela lijevo od Hambarina: Rakovcane, Rizvanovice i Bišcane. Desno od Hambarina su sela Carakovo i Zecovi. Pogledate li ravno vidite prostrano Prijedor-polje, Prijedor, Sana lijeno protice izmedu vrbaka pored Starog Grada i gubi se kraj Sredica prema Brezicanima. U daljini je Kozarac, iznad Kozarca nadvila se Kozara.

Tri kilometra do Patrije, nije za omladinu Hambarina predstavljalo ništa; momci i djevojke su svake veceri kao po nekom obredu, gotovo pobozno silazili u svoj grad na ašikluk, na kahvu u slasticarnu "Sarajevo", hotel "Balkan" ili cevabdžinicu "Kod Jereze".
Ljubija od Hambarina nije bila daleko.

Ovo mubarek selo Hambarine je prije cetnickog divljanja brojilo 726 kuca, koje su se smjestile u lijepe mahale, koje cu sada spomenuti: Centar, Brdjani, Lušcani, Muhici, Padjani, Ramulici, Hambarine polje, Fazlici, Cauševici, Mulalici, Hamulici, Kardumovici....

Naselje je haman imalo sve uslove da se u tom krajoliku Allahovog dunjaluka lijepo živi. Imali su gradski vodovod, asfaltirane putove, ulicnu rasvjetu, telefon, Dom kulture, osmogodisnju školu, koja je dominirala ovim krajem i bila je zaštitni znak Hambarina.

Selo se naglo razvijalo i širilo zahvaljujuci svom brežuljkastom položaju. Tu su mogle uspijevati razne vocarske i poljoprivredne kulture kao šljive, jabuke, kruške, paprike, paradajz, pšenica, kukuruz i ostalo. Allah Uzvišeni je ovom kraju podario lijepu vodu u obliku lijepih potocica, koji su ukrasili ovaj kraj.

Gdje nije bilo bistrih potoka, vrijedni Hambarištani su iskopali bunare, koji su bili nadaleko poznati kao: Hamin bunar, Harin bunar, Medica bunar itd. Razvoj i spokojan život je garantovala plodna poljska zemlja, koja se nalazila u posjedu Hambarina, kao i bogata nalazišta šljunka oko rijeke Sane.

Napad divljaka je ucinio svoje. Narod ovdašnji je uglavnom raseljen, pobijen, a njegova dobra popaljena, opljackana i uništena. O tome govore brežuljci KUREVO i COPICA BRDO u Hambarinama, gdje su izvršeni masakri nad muslimanima ovog kraja. Broj nestalih hambarištana iznosi 312 ..
Prvi povratak u Hambarine desio se prije tri godine (6.juli 1999).

Danas (2001) se u selo vratilo preko 200 porodica u kuce, koje se svakim danom podižu sredstvima donatora. Lijepu perspektivu povratnicima pruža i Zadružni dom, Osnovna skola, Dom zdravlja, Mjesni ured, Mesdžid u kojem se redovno klanjaju džume i teravije, aktivni nogometni klub "Polet", stadion, udruženje poljoprivrednika, udruženje zena. Uskoro se ocekuje pocetak radova na izgradnji džamije.

Gledajuci danasnje Hambarine, insanu se otme uzdah zbog ljepote i nekadašnjeg bogatstva ovog kraja. Otme se uzdah i krenu suze od sjecanja na nekadašnju brojnost omladine i žitelja ovog mjesta. Kada se zamisliš i upitaš gdje su oni sada, uz saznanje da je dobar dio tog naroda pobijen i leži negdje u zemlji, a vecina rasuta po Zemlji od Evrope, Amerike, Australije, covjek ne moze a da ne zaplace.

Hambarine nose ime od bosanske rijeci "Hambar", što asocira na zgradu u avliji, u kojoj se cuvalo zito, pšenica, kukuruz i ostali ustreb.

Obrisao sam suze i zamolio Allaha da Hambarine opet budu bogate kao prije, prije svega ljudima, sitnom djecom iz mejtefa, ucenom i obrazvanom omladinom, džamijama, ašiklukom i pjesmom, onom našom Bosanskom i Prijedorskom.