Ako dolazima od Hambarina, skoro na samom ulazu, je mala uzvisina, zvana Medjak. Da li je stvarno nekada tu zivio kakav medjed ili je tu bio kakav kamen medjas (medjak), hajde znaj. Helem nejse, dzamija se nalazi na samom cvilju da ne kazem vrhu (visu). Zato i dzamija rakovacka dominira ovim selom i okolicom. Dzamiju su kao u zagrljaju opasale famelije: Selimovici, Hodzici, Crljenkovici, Prsici, a lijevo Avdici i Aliskovici. Nekako tako se i zaseoci i mahale zovu.

Od Hambarina znaci prvo ulazimo u Prsice (Selimovici), zavijemo lijevo u Aliskovice i Subasice. Idemo li pravo, znaci da smo u glavnoj ulici ili ti Dzamijskoj, koja se pruza do doma i trgovine, bivse zadruge. Ako krenemo desno, zacas cemo se naci u drugim Avdicima i Hodzicima, nadimka se ne sjecam, a znam da ga imaju kao i svi drugi sokaci i mahale.

Dragi moji, ovdje bih stao i skrenuo vam paznju na jednu posebnost Rakovcana a ona se ogleda u nadimcima sokaka i ako hocete ljudi u njima. Naime, malo cete naici u nasoj Bosni na naselje koje ima takvo "bogatstvo" nadimaka. Ako od doma idemo lijevo, to jest prema nogometnom igralistu prolazimo Mevludskom, u kojoj se nalazi par kuca Dzamastagica, nesto vise Jujica, malo vise Crljenkovica, isto tako desetak, kao i Avdica, te par kuca Pezerovica. Desno od doma se ide prema Nasicima, a da bi do njih dosli moramo proci kroz Dzamastagice, znane po svojoj mirnoci i taj sokak je znan kao Hajvani.

Vjerovatno je dobio ime po tome zato sto su tu zivjeli ljudi veoma valjani i po naravi bili tihi i mirni ljudi. Od doma do Rizvanovica nam ostane, ako idemo glavnom, mijesana ulica od prezimena, tako da su izgleda oni jedino ostali bez nadimka , jer se im nije "primio", ulica ide sve do Karahodzica. Oni su tako reci na izlazu iz Rakovcana. Svi ostali, haman svaka kuca i pojedinac je imao svoj nadimak tako da vam prije rata nije bilo tesko naci kucu jal' insana u Rakovcanima.

A sto se tice nadimaka nasih, narod je bio i izgleda ostao taki' kaki' je. Ako je u sokaku puno lijepih cura, je to ljubavna ulica, ako ih je puno mirnih, tihih, da ne reagiraju na svaki izazov, su Hajvani (sto ne mora znaciti pogrdno, jer znamo sto nam je nekad znacilo zivince u stali ili pred kucom-zivot).

Hodajuci u svojim mislima nekadasnjim Rakovcanima stigosmo i na sam kraj, naravno ako se drzimo glavnog puta od Hambarina do Rizvanovica. Na samom kraju se zbilo desetak kuca iz prije spomenutih sokaka i zaseoka. Moram napomenuti da je ovdje bila velika tjeskoba i tesko se dolazilo do placa za kucu. Jedan ili vise sinova su odlazili radi stisnutog prostora, jer nisu imali mjesta da uz babu naprave jos jednu kucu. Moglo bi se jos puno reci o nasim lijepim i nekad ponosnim i opjevanim Rakovcanima ali ja cu ipak stati i dati vasoj masti i sjecanjima na nasu rodnu grudu, pa da i vi nesto napisete i istrgnete iz zaborava nase Rakovcane.

Tako smo upoznali to malo a veliko selo u sredini brda (metaruga). Jer, ako uzmemo jedne prezime-fameliju recimo Avdic, ne one u Mevludskoj ulici (makar je i kod njih bilo isto), Avdica je bila samo jedna famelija, danas ih samo kod dzamije ima sedam. Tako je i u drugim sokacima i mahalama, odnosno cijelom selu, pa i drugim selima na cijelom brdu. Tu i tamo se je naselio kakav naseljenik - DOSLO, kako to nas narod voli reci.

Dragi moj jarani i ahbabine, ovo sto napisah, sve je to nekada bilo a kako ce biti kada se sav nas narod vrati i ako se vrati, to samo Uzviseni zna. Ja, ipak, sanjam svake noci da je naseg svijeta sve vise na brdu i do mene dopiru glasovi nase djece kako skacu i galame dok ganjaju onu loptu po merajama nasim na nasem brdu iznad naseg mubarec grada Prijedora.

Do mene dopiru i glasovi nasih nana i majki kako se dovikuju sa pendzera nasih Rakovcanskih, Biscanskih i Hambarinskih, Carakovskih i onih u Zecovima, hajde kono na kahvu, evo samo sto nije provrela. Dace Allah da se i ezani zahore sa nasih munara, bice Prijedora jos dugo i nas u Prijedoru. Samo ga treba sanjati, dosanjati i u njega se vratiti, insaAllah.

Zahvaljujem se na informacijama Esefu Avdicu iz Rakovcana koji zivi i radi u Velenju-Slovenija..