13.juni.2005
Vidjela
sam ga, ženo moja! Moj Azmir... Oni ga gone, a on se okrenu, vidim
mu lice. Na njemu bratove pantalone, koje je ponio sa sobom kad je krenuo
iz Srebrenice...
"Oni ga gone, a on se okrenu, vidim mu lice. Na njemu bratove pantalone..."
...I
patike... Pucaju u njega... Vidim on pada... Ocima svojim gledam kako
mi dijete ubija dušmanin - zaplakala je jucer, prilikom našeg
dolaska, na vratima svog izbjeglickog stana u TuzliNura Alispahic iz
Srebrenice, majka šesnaestipogodišnjeg Azmira cije je smaknuce
na Godinjskim barama kod Trnova 1995. godine, jucer putem TV ekrana
obišlo cijeli svijet.
Otišao s rodakom
Nura, teški dijabeticar, u srijedu uvecer neposredno nakon što
je sebi dala injekciju inzulina, sjela je pred televizor i imala šta
vidjeti.
- Kako spomenuše rijec Srebrenica, ja se ukopah pred televizorom.
Vidim krvnici gone ljude i odjednom moj Azmir... Aaah... Majko moja...
Može li iko razumjeti kako mi je bilo... - prica Nura i prisjeca
se trenutka kada je 11. jula 1995. posljednji put vidjela Azmira:
- Povikaše neke moje komšinice: Eto cetnika, ulaze u Srebrenicu.
Azmir najprije ode s rodakom Semirom kako bi se na Buljimu prikljucio
ostalim muškarcima koji su krenuli šumom... Ja zatvorim vrata,
uzmem neke sitnice i krenem prema kuci moje rodice... Stadoh tu, kad
puce granata...
Narod u panici, ja pogledam, kad moj Azmir na prozoru. Pitam ga: Pa,
sine, zar nisi otišao, a on veli: Bio sam krenuo, a onda sam se
sjetio da te nisam poljubio i zato sam se vratio. Tu smo se rastali,
a osjecala sam da se više necemo vidjeti - prica Nura.
Nekoliko mjeseci nakon što je došla u Tuzlu, došao joj
je "neki momak" i kazao da je Azmira i još 12 njegovih
drugova na Udrcu zarobila srpska vojska i policija te da su tada ukrcani
u kamione i odvedeni u nepoznatom pravcu.
Ukopan u Potocarima
Prema informacijama koje su došle do Nure Alispahic, njen sin Azmir
i ostali zarobljenici proveli su, navodno, cetiri mjeseca u zatvoru
u Zvorniku, nakon cega su odvedeni na Godinjske bare i strijeljani,
a potom su njihova tijela zapaljena u obližnjoj kuci.
Njihove posmrtne ostatke pronašli su clanoviFederalne komisije
za traženje nestalih 1999. godine. Azmir Alispahic ukopan je u
mezarju Potocari 11. jula 2003.
Ostala bez dva sina
- Oba sina su mi poginula 1995. godine. Moj Admir, nakon što je
u Srebrenici teško ranjen, helikopterom je bio prebacen u Tuzlu
na lijecenje. Cim se oporavio, ponovo se prijavio u vojsku. Ubila ga
je dušmanska granata na Kapiji 25. maja 1995.Imao je24 godine -
govori Nura.
