25.juli.2005
Haški tribunal prije tacno 10. godina podigao optužnice protiv Karadžica i Mladica

Sudija Haškog tribunala Claud Jorda na današnji je dan, prije tacno deset godina, potvrdio optužnicu protiv dvojice natraženijih bh. bjegunaca, koju je dan ranije podiglo Haško tužilaštvo, no bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžic i voda njegove ratne mašinerije Ratko Mladic i danas su slobodni. Iako se ovih dana špekulira o mogucoj predaji bivšeg komandanta Vojske RS Mladica, jednako kao i o njegovom mogucem bijegu, deset godina kasnije niko sa sigurnošcu ne može reci gdje se nalazi Radovan Karadžic.

"To je velika sramota! Poražavajuce je da za deset godina nisu uhvaceni", prokomentirao je otužnu obljetnicu predstavnik Tribunala Matijas Helman.

Karadžic i Mladic, kao, uostalom, i mnogi drugi sa haškog popisa optuženih, godinama se, zapravo, i nisu morali kriti.

Odgovornost RS

Medunarodne snage, podsjetimo, obecavale su ih uhapsiti "sretnu li ih negdje". Još manje su se morali skrivati od srpske policije, pred cijim su širom zatvorenim ocima godinama šetali kroz BiH.

"Sama cinjenica da su Karadžic i Mladic na slobodi je potvrda da medunarodna zajednica i Republika Srpska nisu mogle, ili nisu željele, da ih uhapse", kaže predsjedavajuci Vijeca ministara BiH Adnan Terzic, uvjeren da najvecu odgovornost, ipak, snose vlasti RS.

No, vremena su se promijenila, uvjerava nas glasnogovornik MUP-a RS Radovan Pejic, koji kaže da je policija RS spremna uhapsiti Karadžica i Mladica, ali i bilo kojeg drugog haškog bjegunca, samo ako bude znala gdje se kriju. Pejic ponavlja da su namjere RS iskrene. Ipak, dvojica natraženijih nece skoro na put iz BiH do Haga.

"Ne možemo otkrivati sve podatke, ali mogu reci da ni Karadžic, a ni Mladic nisu u BiH", kaže Pejic.

U posljednje vrijeme, dodaje, MUPRS tri je puta dobio informacije od SIPA o kretanju Mladica kroz BIH, no niti jedna se, kaže, nije pokazala tacnom.

Da su se trudili

"Posljednji put receno je da je kod Ustiprace. Provjerili smo, ali nije bio medu generalima koji su se prevozili", kaže Pejic, te podsjeca da MUPRS u zadnjih nekoliko mjeseci intenzivno saraduje sa policijom u zemlji i SCG, što je, dodaje, rezultiralo nizom predaja haških optuženika.

Saradnja zemalja regiona sa Tribunalom sve je bolja, slaže s i Helman, svjestan da se proteklih godina "ni medunarodne snage, a ni zemlje regiona nisu dovoljno trudile da ih uhapse".

"Da su se trudili dovoljno, dakle intenzivno tragali ga njima, do sada bi bili uhapšeni", kaže Helman.

I dodaje da saradnja jeste bolja, "ali da rijeci nece ništa znaciti ako ne bude konkretnih rezultata". Hapšenja.Iako se dvojka iz RS još nije pojavila u haškim sudnicama, Helman vjeruje da Tribunal nema razloga biti nezadovoljna rezultatima višegodišnjih sudenja za ratne zlocine. Haški su pritvori, kaže, puniji nego ikad, a brojnih presuda i odrezanih kazni ne bi bilo bez Tribunala.

"Ipak, znamo da je sankcionisan samo dio zlocina. O pravim rezultatima moci cemo govoriti nakon pet godina, kad Tribunal završi rad", kaže Helman.
Zlocin bez kazne

Prva optužica protiv Karadžica i Mladica podnesena je 24. jula 1995, a potvrdena dan kasnije. Tužilaštvo je novembra iste godine podiglo i drugu optužnicu.

Optužen za genocid, zlocin protiv covjecnosti i kršenje zakona ratovanja, Mladic ce, stane li pred Tribunal, odgovarati za masakr i etnicko cišcenje u Srebrenici, opsadu Sarajeva, zlocine u Žepi, Cerskoj, Banjoj Luci, Doboju, Foci, Kalinoviku, Prijedoru... Ali i za pokušaj njihova prikrivanja. Optužnica ga tereti za ubistvo i zatocavanje hiljada bh. gradana. Iste zlocine haška tužiteljica Karla del Ponte stavlja na dušu i Radovanu Karadžicu.