24.august 2005
Mediji i zlocini: I novinari ubijaju, zar ne?! Dani 424, 29.7.2005 str. 32-36

Napokon da je neko otvorio "crnu kutiju" ratnog novinarstva u BiH i napokon da se neko bavi zivim i profesionalnim novinarima, a ne Ristom Djogom ili Ilijom Guzinom. Nazalost, ogranicenost prostora u vasem magazinu sprijecila je objelodanjivanje nekih najgnusnijih momenata u zdruzenom zlocinackom poduhvatu prijedorskih novinara. Posto je ovo sto pisem za rubriku namijenjenu reagiranjima, i ne postoji mogucnost objavljivanja faksimila ubojitih tekstova prijedorskih medijskih prvoboraca, dajem vam samo jedan primjer kao krucijalni dokaz reformi najuticajnijih prijedorskih glasila.

Na pisti bivseg logora Keraterm je 24.jula 2005. simbolicnim polaganjem cvijeca obiljezena trinaesta godisnjica stravicnog masakra u prostoriji broj 3, kada je u jednoj noci ubijeno priblizno 140, a ranjeno jos 40 zatocenika. U toj "trojki" je bilo zatoceno i sest clanova moje porodice (svi su odvedeni od svojih kuca kao civili i niko od njih nije prezivio Keraterm), a sam zlocin su u Hagu priznala cak cetvorica cuvara mucitelja.

Kozarski vjesnik je 31.jula 1992. u tekstu pod naslovom "Ubijali se medjusobno" ovako predstavio taj dogadjaj:"...Veliki dio ekstremista je zarobljen i smjesten u sabirni centar gdje i dalje pokazuju svoju pravu cud. Naime, ovi sljedbenici dzihada obracunavaju se sada i sa svojim sunarodnjacima, pa je zbog toga, krajem prosle sedmice, od ruku ovih vjerskih fanatika stradalo nekoliko desetina njihove sabrace, koje su likvidirali na svirep nacin. Sve ovo u isti mah govori na sta su sve spremni zaslijepljeni Allahovi sljedbenici, ali je ujedno i dokaz o njihovoj nemoci i porazu sto je dovelo do medjusobnog optuzivanja i trvenja."

U zadnjem Kozarskom vjesniku od 29.jula ove godine o istom zlocinu isti prijedorski novinari objavljuju sasvim drugu pricu u tekstu sa naslovom "U jednoj noci ubijeno 128 ljudi". Treba napomenuti da u sadasnjoj redakciji rade manje-vise isti novinari kao i u ratnoj. Metamorfoza je kod njih pocela tek zadnjih godinu-dvije, a do tada su ovi prijedorski mediji bili lokalni bastion srpstva, i to ne obicnog nacionalnog, vec onog koljackog srpstva. Novinarke Kozarskog vjesnika istovremeno i dopisnice Dnevnog Avaza (Mira Zgonjanin) i Nezavisnih novina (Dinka Kovacevic) i tamo su takodjer iznijeli novu teoriju o smrti blizu dvije stotine njihovih sugradjana.
kako sada izvjestavaju, zatocenici u Keratermu se nisu poubijali medjusobno, vec je za njihovu smrt, po novinarkama, kriv jedino i iskljucivo pokojni Simo Drljaca (na samog Drljacu lokalni politicari i drugi ovdasnji Srbi tovare odgovornost za svih 3.227 ubijenih Prijedorcana), dok su mudro presutjele imena odgovornih, zivih i zdravih prijedorskih Srba, koja su procitana u Keratermu. Grijeh novinara Kozarskog vjesnika i Radio Prijedora nije samo u potpirivanju mrznje medju narodima i sokoljenju lokalnih junaka sa kokardama, vec su oni bili najvazniji i najagilniji tocak u pokretanju zlocinacke organizacije koja je, pod rukovodstvom prijedroskog SDS-a, izvrsila neke od najsvirepijih zlocina zabiljezenih u pamcenju ljudske civilizacije. Mile Mutic, kao direktor i najodgovornija osoba u tim medijima, danas je ugledan gradjanin, koji za sebe za skupstinskom govornicom voli reci "u mene je svijetla brada i celo".

Pored stalnog odbornickog mjesta u prijedoskom parlamentu on se oprobava i u literaturi, pa je tako i predsjednik podruznice Pisaca RS-a. Njegov rodjak Rade Mutic, ratni novinarski lesinar, bezobrazno hladno na TV-u nas obavjestava o aktivnostima policije na hapsenju ratnih zlocinaca, a u svojstvu potparola CJB-a Banja Luka. Istih onih koje je slavio i u cijoj je uniformi isljedjivao zatocenike Omarske. Zoran Baros, sadasnji direktor prijedorskog pozorista, nakon rata je radio sve i svasta, poducavao mlade novinare propagandi kao italijanski placenik, glasno govorio za gradonacelnike i, kao kruna njegove novinarske karijere, bio izabran u prvi saziv Vijeca za stampu BiH, u januaru 2001. godine.
Takav je, dakle, i vama Danima jedno kratko vrijeme "krojio kapu", a nama Prijedorcanima to radi od 1992. godine. Hvala jos jednom na izvrsnom tekstu vasim reporterima Eldinu Hadzovicu i Nini Maricicu i molim vas da objavite imena iz impresuma ratnog izdanja Kozarskog vijesnika, tek da se zna ko je ko.

Oni su: Milos Aprilski, Zoran Baros, Zivko Ecim, Said Hadziahmetovic, Ostoja Kesar, Dinka Kovacevic, Mira Kunic, Stana Marinovic, Nenad Milinov, Rade Mutic i direktor Mile Mutic (jedan od utemeljitenja prijedorskih konclogora). I ono sto je najstrasnije u svemu - iza ovih zlocinackih prijedorskih medija i dalje finansijski stoji Opstina Prijedor!!!

Edin Ramulic, Sanski Most
Reagiranja, DANI 12.8.2005