24.juni.2005

Nedaleko od sela Kalabe, Opcina Kljuc, u gustom grabežu i kamenjaru poginulo je 10 pripadnika Armije BiH u borbi sa Arkanovcima. Iako se još malo ko sjeca ove posljednje bitke za Kljuc, mještanin Ahmo Jukic to itekako zna cijeniti.
Ahmo je svojim sredstvima i uz pomoc mještana podigao spomen plocu, uredio obilježje, željezne ograde i kapije na kojima su iskovane rijeci »Da se ne zaboravi«, podigao jarbol sa zastavama i sa iznajmljenim bagerima zaravnao tone kamenja u ovom kršu pretvarajuci ga tako u lijepo mjesto za izlet i podsjecanje.

Iako radi u Sloveniji i nema veliku platu, Ahmo je na radovima vec potrošio svojih 10 000 maraka.
Porodice žrtava jako mnogo cijene ono što je ovaj dobri mještanin napravio za njih. I Opcina Kljuc za Jukica ima samo rijeci hvale. Medjutim, kada je ušao u poslove zaravnjivanja terena, postavljanja rasvjete i uredjivanje prostora sa asfaltom i malim nogometnim terenom, ovaj dobri mještanin je hitno zaustavljen. Direktor šumske uprave u Kljucu zaprijetio je tužbom zbog ugrožavanja Unsko-sanskih šuma, a Ahmi je zabranjeno i kamen da prevrne tu.

- Nije mi jasno zbog cega nam naši ljudi ovako vracaju na dobro. Ja nemam vlastitih interesa ovdje, potaknut sam sažaljenjem na ovu djecu koja su izginula koja su generacija moje djece – kazao je Ahmo Jukic koji je cijelo vrijeme želio sakriti od javnosti svoje zasluge i dobrocinstvo, ali mu je preostalo jedino da se nama požali.

Nimalo ne pomaže ni cinjenica da je nacelnik Opcine Bajazid Hadžic podržao postavljanje ovog obilježja, a Unsko-sanskim šumama je na drugoj lokaciji ponudio tri puta više opcinske zemlje u zamjenu za ovaj kršni teren bez rastinja. Sam Ahmo im nudi pet puta više svoje najbolje zemlje. Dok je valjao nekoliko tona taško kamenje nije imao predstave o tome koliko ce biti teže boriti se sa administracijom i kapricioznim službenicima.

Razocarani Ahmo Jukic je ipak odlucan, on kaže – Ako cu ici zbog ovog u zatvor, neka idem!

Poginuli borci Armije BiH

U kljucnim momentima borbe za odbranu Kljuca pred napadom Arkanovaca na ovom mjestu poginuli su mladici:
Alijagic Šacir, Begulic Sanel, Halkic Amir, Kadiric Mesud, Muftic Nedim, Muhic Ismet, Selimovic Safet, Šahbaz Asmir, Temimovic Ahmet i Zahirovic Vehid.
Njihova pogibija oznacila je i kraj borbenih dejstava a sljedeci dan je potpisan mir u Dejtonu.
Obilježje je otvorio mali Ahmet, sin komandanta ove jedinice Ahmeta Temimovica, koji se rodio tek nakon oceve pogibije.

hem.passagen.se/hambarine