12.juni.2005
Tri hiljade ruža za tri hiljade žrtava
VIŠEGRAD
- Tri hiljade crvenih ruža za tri hiljade Višegradana koji
su u junu 1992. godine zaklani, stradali ili baceni sa Višegradske
cuprije u Drinu, u pomen na žrtve bacili su njihovi najbliži,
rodbina, komšije i prijatelji. Više od hiljadu ljudi iz cijele
BiH prisustvovalo je komemoraciji u povodu 13-godišnjice stradanja
Bošnjaka iz Višegrada, u organizaciji Udruženja clanova
porodica nestalih Višegrad 92. Medu njima i žrtve-svjedoci
stradanja na Cupriji i u višegradskom kraju. Komemoraciji, koja
je uprilicena na Mostu Mehmed-paše Sokolovica, prisustvovao je
i clan Predsjedništva BIH Sulejman Tihic sa saradnicima.
“Naša
je dužnost i ovdje i na svakom drugom mjestu da se sjecamo svih
nevinih žrtava da im odajemo pocast, da im odajemo pomen, da im
klanjamo dženazu i sve ono što možemo. Isto tako naša
je dužnost, naša obaveza da na ovakvim mjestima kažemo
da cemo uciniti sve da nestali budu pronadeni a ubijeni dostojanstveno
sahranjeni. Ucinit cemo sve da odgovorni za zlocine u BiH, odgovorni
za zlocine u Viešgradu, budu izvedeni pred sud pravde”, kazao
je Tihic.
On je dodao da osim u prošlost treba gledati i u buducnost, te
da povratkom u Višegradu pobjeduje dobro nad zlim.
“Mi moramo da živimo sa našim komšijama, Srbima
i Hrvatima, ali za suživot, uspostavu povjerenja, pomirenja bitno
je utvrdivanje istine. Zato je važno formirati jedinstvenu komisiju
za utvrdivanje istine o stradanju svih gradana BiH, na nivou BiH. Samo
tako možemo graditi novu i sretniju buducnost”, kazao je Tihic,
pozivajuci prisutne da ucenjem Fatihe ili na drugi nacin odaju pocast
žrtvama u Višegradu.
Komemoraciji na Višegradskoj cupriji prethodio je obilazak Careve
džamije u centru grada cija je obnova u toku a clan Predsjedništva
BIH, u pratnji delegacije, prošetao je kroz Višegrad od džamije
do hotela kod Mosta Mehmed-paše Sokolovica. Tu se susreo sa predstavnicima
Udruženja Višegradana i povratnicima. Tihica u Višegradu
nije docekao niko od lokalnih vlasti iz reda srpskog naroda.
Zlocinci u policiji
- Teško mi je. Sjecam se 92. godine kada je na prvi dan Kurban-bajrama na ovoj cupriji red bio za klanje Bošnjaka. Drina je najveca grobnica stradanja Bošnjaka Višegrada. Uvijek ce me podsjecati na sve ono sto smo preživjeli a posebno silovanje i zlostavljanje žena koje su prošle mnoge logore u Višegradu, prica nam Bakira Hasecic, predsjednica zlostavljanih i silovanih žena, njih oko 234 koliko ih je okupljeno u ovo Udruženje.
Ona tvrdi daje u ovom kraju oko 1000 žena silovano i prošlo razne torture te da se mnogi od zlocinaca još nalaze u Višegradu. Pojedini od njih, dodaje, rade u policiji. Cak su dobili certifikate od IPTF-a a dvojicu je, tvrdi Haseciceva, srela u gradu dok je išla prema cupriji.
Sin izbjegao smrt
- Preživjela sam sve što je moglo biti najgore. Godine 1992. su mi muža uhvatili. Odveo ga je Boban Šimšic. Ostalo mi je maloljetne troje djece, krila sam se po šumama dok me nisu doveli u školu “Hasan Veletovac”. Tu smo preživjeli katastrofu. Djecu su mi izvodili na klanje, ali ih nisu poklali. Alah im nije dozvolio. Izvodili su nas, tukli silovali, nema šta nisu radili. Milan Lukic, Dragan Lukic, Sredoje Lukic, Miloje Joksimovic, Mikan Ilic. Boban Šimšic je bio glavni kljucar škole, kazuje nam jedna od svjedokinja,ciji je sin uspio pobjeci sa pogubljenja.
Tortura pred djecom
Odsjekli su mi mužu jezik, gledala je moja kcerka od 14 godina, a ja sam držala dijete od dvije godine. Bili smo u školi “Hasan Veletovac”. Dijete mi je vrisnulo: “Odsjekoše babu jezik..” Onesvjestila se...Bio je Boban Šimsic.. Novo Rajak... Bilo ih je mnogo, kroz suze nam govori jedna od svjedokinja, koja je došla na most spustiti ružu u Drinu za ubijenog brata i najbliže
- Ne tražmo osvetu, samo pravdu, , kaže ona a njene rijeci ponovile su i druge žrtve svjedoci zbivanja u Višegradu.
