01.juni.2005
Predstavljamo
vam knjigu
"Krvava istina Prijedora".
Pisac ove knjige je Mejra Dautovic koja je rodjena u toku drugog svjetskog
rata 1942 godine u Brckom gdje je zavrsila osnovnu i srednju skolu te
upoznala Uzeira Dautovica, ljubav svog zivota.
Uzeir
je Prijedorcanin. Njemu za ljubav 1970. godine dolazi u Prijedor gdje
provodi svoje najljepse godine do pocetka domovinskog rata.
Imali su dvoje djece, Ednu i Edvina. Njihovoj sreci nije bilo kraja.
Ratni vihor pomuti im srecu i odnese im najmilije. Cijelo vrijeme rata
ostaje zivi svjedok dogadjanja u Prijedoru.
1995. godine zajedno sa muzem protjerana je iz Prijedora. 1999. godine
izasla joj je knjiga svjedocenja "Majka Mejra nudi i trazi istinu".
Trazeci istinu o stradanju svoje djece uzima olovku u ruke i pise ovu
drugu knjigu svjedocenja u kojoj nudi jednu od bezbroj sudbina majki
Bosnjakinja.
Knjiga nije samo sjecanje .
To su bezvremenski nisani posveceni sinu i kcerki, utisnuti u vremenu i prostoru da traju zauvijek.
Sve rijeci su Edna i Edvin koji ce zivjeti kroz knjigu Majke Mejre.Ona pise i za tatu Uzeira da i njih, kad ne bude vise, nadzivi vrijeme i generacije koje dolaze.
Ove rijeci su i unuci, koji se ne rodise, ljubav koje ne prozivjese ani djecu koju ne rodise.
Kroz knjigu zive jer je ona nisan koji govori i govorit ce vjekovima o njima i njihovoj mladosti koju dadose za svoju Bosnu i Hercegovinu.
Majka Mejra
Majka Mejra i stihom svjedoci:
Moj
voljeni grad
Odrasla
sam u gradu Prijedoru.
U lijepom gradu pokraj rijeke Sane.
Lijepa polja a lijepe planine
niko nema takve domovine.
Bistra Sana plahovito tece,
starim gradom setamo se skoro
svako vece. Veselo je drustvo odabrano
ne Keju skupljamo se stalno.
Ali radost dugo ne potraja
promjeni se preko noci raja,
nema vise nasih drugova.
Nestadose svi nasi drugovi,
pobise ih Bijeli orlovi.
Medju njima srpski izdajnici,
mnogu nasu mladost zarobise
u Omarsku u logoru mnoge ih ubise.
Sve dzamije dusmani srusise i avlije
nase unistise, stari grad nam
cetnici zapalise, sto je bosansko
nekad nema vise .
Nema vise Edne i Edvina, ostala je sad
pusta tisina.
Majka Mejra sad svim prkosi,
jer u srcu svoju tugu nosi.
Moj Prijedore, pun si grobnica
mnoge majke ostadose bez jedinaca.
Sto je Prijedor bez svoje carsije,
bez dzamija nasih avlija,
sta je Berek rijeka bez starog grada,
kad u njemu zlocinac vlada.
Vraticu se, o Prijedore mili,
cetnici ce bjezati gdje su bili.
Svi ce bjezati pravo do Srbije,
nece biti kao prije.
Genocid se zaboravit nece, dokle lijepa nam
Sana kroz Prijedor tece.
Nek je rahmet svim nasim herojima
uskoro ce u Prijedoru i zastava svih
naroda da se vihori.
