21.decembar 2004

Na podrucje najvece prijeratne prijedorske gradske mjesne zajednice, Donju Puharsku, od prijeratnih 5.500 bošnjaka do sada se vratilo 2.000, tvrdi Atif BOSNIC, osoba zadužena za pracenje procesa povratka u ovaj dio prijedorske opštine. Od oko 6.000 prijeratnih žitelja, vecinu su cinili Bošnjaci, cak 93 posto, ostatak su cinili Srbi i neznatan broj Hrvata. Prije rata ovdje je bila izgradena kompletna infrastruktura i to u najvecoj mjeri vlastitim sredstvima i samodoprinosom mještana.

Ima li išta ljepše od povratka svojoj kuci, ako se samo ima od cega živjeti...?

Donja Puharska jedan od gradskih dijelova Prijedora u proteklom ratu nije doživjela sudbinu totalnog uništavanja stambenog fonda u vlasništvu Bošnjaka i Hrvata. Do temelja ovdje je porušeno 150 kuca. Zahvaljujuci medunarodnim humanitarnim organizacijama, Federalnom ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica, resornom ministarstvu Vlade RS i vlastitim sredstvima povratnika, u Donjoj Puharskoj je izgradeno 60 stambenih jedinica, a isto toliko izvršeno je sanacija na djelimicno oštecenim stambenim objektima. Vlasnici preostalih 90 neobnovljenih stambenih jedinica u Donjoj Puharskoj trenutno borave van granica BiH, i njihova obnova uvjetovana je povratkom.

U Donjoj Puharskoj ponovo je aktiviran rad KUD "Osman Džafic", cije folklorne i muzicke sekcije broje 150 clanova. I pored toga što clanovi ovog Društva djeluju u dotrajaloj i neuslovnoj zgradi ovdašnjeg Omladinskog doma, u protekle dvije godine ostvarili su zapažen rezultat na polju kulture, kako unutar, tako i van granica BiH.

Aktiviranje što veceg broja mladih povratnika u sportskim aktivnostima poput fudbala u Donjoj Puharskoj je zasad nemogce.Ovo stoga, jer su opcinske vlasti teren ovdašnjeg fudbalskog kluba parcelizacijom zemljišta dodijelile izbjeglim i raseljenim licima gdje je trenutno izgradeno izmedu 20 i 30 kca.

Generalnu ocjenu o nacinu preživljavanja sugradana, gospodin Bosnic je sažeo u jednu recenicu. "Svi su nezaposleni i, uglavnom, žive od pomoci clanova porodica koje se nalaze van bh. granica". Ovu oporu cinjenicu potvrdili su i sami povratnici:

Esad RAMIC (39)- Vratio sam se kuci prije cetiri godine s porodicom. Povratnicki život je težak i svaki dan vam se postavlja isto pitanje - kako i od cega preživjeti? Invalidu poput mene ovo je samo još neuporedivo teže. Preživljavamo zahvaljujuci pomoci rodbine koja je u inozemstvu. Što se tice naredne godine i planova, nadam se da ce biti bolje. U prizemlju kuce, gdje je i prije rata postojala prodavnica, uskoro ce biti otvorena prodavnica sarajevskog "Klasa". Kao trgovac ovdje ce biti uposlena moja supruga Mira, što joj je i profesija. Na ovaj nacin, nadamo se, da ce povratnicki život biti podnošljiviji kako za mene i suprugu, tako i djecu Tifu (14) i Harisa i Armina (7)".

Esad DURACAK (46) - Kuci sam se vratio prije tri mjeseca. Pored mene u domacinstvu su supruga Zinka i kcerka Almeida (14). Prije rata radio sam u Sloveniji, a sada sam prisiljen na neki vid poljoprivredne proizvodnje, jer drugu perspektivu ne vidim. Trenutno preživljavamo od ponekad odradene nadnice, a dogodine nadamo se boljem. Šta ce biti predmet poljoprivredne proizvodnje, još uvijek nisam odlucio, ali ova odluka ce uslijediti tokom zime.

Džemila HUZEIROVIC (65)- Kuci sam se vratila prije dvije godine. Mada je kuca bila devastirana i neuslovna za stanovanje, nisam bila u prilici da koristim donaciju za obnovu od neke medunarodne ili domace humanitarne organizacije. Muž Ferid mi je poslije povratka iz Njemacke, nažalost, umro u Sarajevu od posljedica premlacivanja u logoru. Kcerka Gildžana Hodžic živi u Sarajevu, a sin Zlatan u Bihacu. Oni su ti koji me jedino pomažu i obilaze, jer od zajednice nisam dobila ništa. Citav svoj radni vijek provela sam na poslovima medicinske sestre u prijedorskoj bolnici. Ostvarila sam pravo na penziju pa uz djeciju pomoc, nekako, preživljavam...

Ekrema MUSLIMOVIC (46) - Ja sa porodicom trenutno živim "od kafane" koju je suprug Esad otvorio ovdje u Donjoj Puharskoj. Kako je kafana nedavno otvorena a bio je i mjesec Ramazan, posao je još uvijek u razvoju. Kamo srece da posla bude i za mene u ovoj kafani.

Samka MERDANOVIC (48) - Kuci sam se ja vratila prije tri godine. U domacinstvu sa mnom žive sin Edis i snaha Nermina i šestomjesecni unuk Adis. Živimo od plate mog supruga Jasima koji radi u Sloveniji. Sin je po zanimanju elektricar, a snaha je ekonomski tehnicar. Kad si povratnik, niko ne pita za strucnu spremnu ni znanje, jer uvijek ima onih "precih". Kamo srece kad bi, pogotovo mladi mogli raditi i živjeti od svog rada da ne razmišljaju o odlasku u inozemstvo. Pravo da kažem, najviše se toga plašim, da ne ostanem u kuci sama kao pustinjak...