5.decembar 2004

BUŽIM - Clanice Udruženja žena "Srcem do mira" iz Kozarca nedavno su boravile na podrucju Bužima kako bi podijelile prikupljenu humanitarnu pomoc koja je posljednjih dana prikupljana u ovom najvecem prijedorskom povratnickom naselju za najugroženije porodice Bužima. Pomoc u prehrambenim artiklima, higijenskim potrebštinama, odjeci i obuci dodjeljena je porodicama Fadila Odobašica u Baštri i osmoclanoj porodici Mehmeda Atajica iz Radoca. Niko u ovim porodicama ne radi niti imaju redovna primanja, socijalna situacija je više nego katastrofalna a ova i svaka naredna pomoc dobro ce doci ovim i porodicama slicnog nezavidnog imovnog stanja u opcini Bužim koja i nije toliko udaljena od Kozarca, izjavila je ovim povodom Emsuda Mujagic predsjednica Udruženja.

Trebalo se naci samo koji sat u Bužimu i osjetiti ozarene oci ovih porodica kada su im na vrata pokucale ove žene širokog srca i duše iz Kozarca. Osim robne pomoci ovim porodicama je urucena i skromna financijska pomoc.

Stariji sin Fadila Odobašica, Ajdin ucenik je prvog razreda Osnovne škole "Mirsad Salkic - Džaja" u Cavi. Clanice ovog udruženja uplatom obavljenom u školi, izmirile su sve obaveze do konca tekuce školske godine za Ajdinov topli obrok u školi, obroka koji ce ne rijetko biti i jedini Ajdinov dnevni obrok. Ajdinov brat Jasmin ima tek tri godine. Na pitanje ima li igracke u kuci, odgovara majka Fadila. Nema, do neki dan u kuci nismo imali ni struju a kamo li igracke. Eto Ajdin ide u školu a još mu nismo uspjeli obezbjediti ni knjige. Glava porodice Sead, demobilisani je pripadnik Armije BiH ako mu se ukaže prilika da nešto odradi na nadnicu taman i jest.

Porodica Atajic osim roditelja Mehmeda i Hasede koji su po nesreci i narušenog zdravlja, broji i šest sinova. Najmladi Mirsad upravo je dobio prve cipele u životu i to iz Kozarca. Majka Haseda kaže da ce ispred djece Abdija (20), Zuhdija (18), Šehirzada (14), Admira (13), Hilmije (11) i Mustafe (4) morati prodati kravu. Kravu cije mlijeko najcešce uljepšava okus kukuruze koja se u ovoj kuci najcešce jede i po petnaest dana bez prekida. Dvije vrece biserno bijelog brašna pristigle iz Kozarca u ovoj kuci docekano je kao najveca blagodet. Djeca ce dok ima ulja, s vremena na vrijeme pojesti bijeli kruh ili cak uštipke. A novac dobijen od krave morat ce poslužiti za placanje duga u seoskoj prodavnici. Ništa ne luksuzimo. Novac smo najcešce posudivali Abdiju dok je bio na služenju vojnog roka u Bihacu. Karta tamo i amo po 7 KM, to je samo za jedan put 14 KM. A ide Nova godina, covjek kaže da se boji inspekcije i manjka za naš dug. Do inventure moramo otkvitati dug a nemožemo drugacije nego da prodamo kravu.

Glava ove porodice boluje od tuberkuloze, lijeva ruka popušta u funkcijama a ni prvog ni desetog. Kad smo boravili gore, bio je kod ljekara u Cazinu gdje odlazi svako sedam dana na kontrole. Kažu mi doktori da mu treba vitamina, otkud mi vitamini kad nemam ništa osim kuruze, prica kroz plac Haseda. A djeca i navikla na bijedu i ne traže ništa. Najmladi Mirsad sjeo je u cošak pored šporeta i otvara paketice koje je dobio od nepoznatih ljudi iz Kozarca. Onih ljudi koji su do skora živjeli od tude milostinje i znaju kako je imati. A Boga mi i kako je neimati.

Ni jedna od ove dvije porodice u kucama nemaju TV aparate. Majka Haseda u povjerenju nam rece da joj je jedan od sinova koji pohada Osnovnu školu izrazio strah da se njihova bijeda nece objelodaniti na lokalnoj TV stanici, na TVUSK-u. Veli, zezat ce ga djeca. A ne bi trebali. Sramora je biti lopov a ne siromašan. Kozarcani vec po drugi put su boravili u Baštri i Radocu. Samo žele da im umanje bijedu i barem poneki životni dan ucine veselijim i ljepšim. Sada ce u školu pored Ajdina Odobašica u toplim i suhim cizmama, toplima jaknama, moci i mali školarci Atajici, Admir i Hilmija. Šehrizad uci zanat za bravara u Cazinu. Njihovu srecu da završi barem osnovnu školu nije imao najstariji Abdija. Završio je samo cetiri razreda osnovne škole.