28.decembar 2004

Nazif Padjan - Braco pripadnik je srednje generacija povratnika u Hambarine kod Prijedora. Rijec je osobi koja je svoju povratnicku srecu potražila u poljoprivrednoj proizvodnji, tacnije uzgoju visokomuznih krava, i veli Braco, nije se prešao u racunu. Trenutno u štali koju je takoder izgradio nakon povratka 2000. godine ima deset krava. U pomocnom objektu instalirana otkupna stanica Dubickog "Mlijekoprodukta" gdje samo Bracina porodica dnevno preda oko 70 litara mlijeka a mjesecno odavde se otpremi oko 8.000 litara mlijeka.

Osim Brace u ovom domacinstvu pune ruke posla ima supruga Sabina , majka Emina ali u granicama svojih mogucnosti pomažu i desetogodišnji Muhamed i tri godine mladi Ahmed. Veli Braco sa ovim poslom poceli su se Padjani baviti još dok su bili u izbjeglištvu u Sanskom Mostu. Mati Emina je imala zakupljen štand na pijaci gdje je prodavala tržni višak. Emina je to radila nakon povratka i u pocetku u Prijedoru, ali ubrzo nije mogla transportovati svu proizvedenu kolicinu mlijeka koja je prevazilazila potrebe domacinstva.

Ista se pojava dešavala i kod ostalih povratnika koji su se odlucili za proizvodnju mlijeka. Rješenje su pronašli u formiranju Udruženja farmera koje trenutno broji 37 clanova iz Hambarina, Rakovcana, Bišcana i Rizvanovica. Osim u Hambarinama, otkupne stanice se nalaze još u Rakovcanima i Rizvanovicima a povratnici ne kriju zadovoljstvo sa korektnim odnosom kooperanta iz Dubice koji redovno izmiruje obaveze po ugovoru prema svakom poljoprivrednom proizvodacu ponaosob.

Farmeri s lijeve obale Sane ovih dana imaju dodatni razlog za zadovoljstvo. Do sada svo što su uradili i stekli uglavnom su to uradili vlastitim ulaganjima i radom. Drugi vidjeli njihovu pozitivnu energiju pa odlucili da im dodatno pomognu. Tako je šest farmera dobilo po tri steone junice koje je donirala Americka vlada posredtvom UMCOR-a bez obaveze vracanja njenih stvarnih vrijednosti. Obavezni su u cilju razvoja vlastitog Udruženja ostalim clanovima donirati prvu generaciju teladi. Ženska telad ce služiti za proizvodnju mlijeka a muška za tovnu proizvodnju, pojašnjava Braco. Obaveza im je 36 mjeseca za potrebe vlastitog udruženja donirati 5 posto dnevne proizvodnje mlijeka. Braco a i ostali farmeri su izuzetno zadovoljni i zahvalni na ovoj vrsti donacije.

Na kraju nam Braco rece da onaj ko hoce, na ovaj nacin, može sasvim solidno živjeti . Cak i oni koji u štalama imaju po jednu ili dvije krave "uz put" mogu mjesecno zaraditi po 200-300 KM samo od prodaje viška mlijeka. Problem je obezbjediti i nabaviti svu potrebnu mehanizaciju ukuliko se covjek odluci na intenzivniju proizvodnju, veli Braco. Ali mašina po mašina i sve polako. Ili što bi se reklo, ko god radi ne boji se gladi.