Hambarine

27.april.2005
Šta je zabilježeno tamo gdje Bosna stiže na mala vrata,
KAMICANI DOBILI ULICU 17. VITEŠKE KRAJIŠKE BRIGADE

KOZARAC - Kad je otprilike prije godinu dana Šerif Jaskic, poznatiji po nadimku Hifo, kazao ovom reporetru da ce se uskoro ulica u Kamicanima kod Kozarca zvati ul. 17. Viteške Krajiške brigade, znajuci ovog covjeka, ništa drugo nije preostalo no povjerovati mu. S malom dozom rezerve, ali vjerovati. Rijec je o bivšem pripadniku 17. Viteške Krajiške brigade koji živi i radi u Kamicanima zajedno sa još dvadesetsedam svojih suboraca.

A za neupucene jedan detalj, 17. VKbr. Odlikovana je najvišim vojnim priznanjem, Zlatnim ljiljanom. Veli Hifo, nakon što je odlikovano nekoliko pripadnika pojedinacno, u vojnoj komandi skontali da im se baš nece isplatiti Zlatnog ljiljana dodjeliti svakom pojedincu ponaosob, te im dodjeliše zajednicko priznanje. A oni pripadnici koji preživješe bitke u rovovima sada u svojim Kamicanima nastavljaju bitke bez oružja; bitku za goli život, bitku za naziv ulice, bitku za status Osnovne škole ....Kud god kreneš, završi se bitkom. Onom u kojoj se ne primjenjuje sila ali itekako živci.

Nažalaost nisu svi Zlatni ljiljani iz Kamicana preživjeli ratne godine. Njima; Atifu Fazlicu- Teci, Samiru Hrusticu, Samiru Kenjaru, Sakibu Džonlagicu, Seadu Softicu, Redži Alicu, Huseinu Colicu- Milom, Beni Javoru..., njihovi suborci ce u Kamicanima podici spomen-obilježje. Ali i onim civilnim žrtvama iz mahale, za šest vrmešnih bracnih parova koji su ubijeni, onim mladim i najmladim. Kaže Hifo, turbe s njihovim imenima naci ce se uskoro na zemlji koju je nekad njegova nane Hasnija uvakufila. Tu u blizini Hifine avlije, a želju za ovo izrazili su svi mještani iz džemata.

Hifo od petero djece školuje njih cetvero, Emina je student druge godine Šumarskog u Sarajevu, Jasmina je treci Gimnazije, a Hamza-Abdul-Tarik i sestra mu Mersiha treci su osnovne. Svi odlicni studenti i ucenici. Azra završila Gimnaziju i trenutno je nezaposlena.
A šta ti Hifo radiš ? Ništa, i to svaki dan. Malo sredujem bašce u komšiluku, odgovara uz smijeh.
A kako bolan dobi ove dvije razglednice iz Beca na kojima je ova nova adresa; 17. Viteške Krajiške brigade ? Fino brate. Rekao poštaru da mi ne zaboravi uruciti poštu koju ocekujem. I zbilja on me neki dan zove i kaže; evo Hifo, ko ceka taj i doceka. Ma imamo mi u ulici i Dražu Mitrovica i on je bio borac, al' tamo na drugoj strani. Sad cemo fino svi tražiti da nam se pošta dostavlja na ovu našu novu adresu jer demokratije mora biti cak i tamo gdje Bosna ulazi na mala vrata, pojašnjava Hifo. Recite vi meni ko meni može zabraniti da se ja osjecam sto posto Bosancem i Hercegovcem u svojoj ulici u Kamicanima, da tu ulicu zovem onako kako smatramo ja i moje komšije da treba da se zove.

Vidite, kad su imali namjeru da postave spomenik palim borcima otadžbinskog rata u školskom dvorištu u Kamicanima ja im fino odem i kažem, samo vi stavite taj spomenik a ja ne da cu polupati spomenik nego i oni koji dodu raditi nece dobro proci. I šta ce, oni odustali od namjere. Pa ni mi spomenik necemo u školsko dvorište, nek tamo djeca uce i igraju se bez spomenika, a spomen obilježja dalje od djece.

Cekaju Tita?

Od preživjelih zlatnih ljiljana u Kamicane se nije jedino vratio njihov Tito-Enver Softic i brat mu Ahmet. A voljeli bi da su i oni s nama, veli Hifo. Tu su pored Hife još Izet Alic, Redžep Alic, Edhem Jaskic, Hamed Alic, Hamid Huskic, Ekrem Foric, major Redžo Haskic, Sabahudin Garibovic, Redžo Šabanovic, inace bivši borac iz Banja Luke koji je došao u Kamicane i snama ostao, kaže Hifo. Znaš šta, bojim se da ce me oni koje zaboravim spomenuti ubiti. Zato stavi prezimena vratili se svi odreda; Kenjari, Menkovici, Hegici i Bešlagici. Pa kako prodem.