17. januar 2005

A U ŠUPI PETERO HUSEINOVICA I BIJEDA

U Prijedorskom prigradskom naselju Gomjenici na jednoj kuci u ulici Mahmuta Bušatlije pored brojnih nedostataka nedostaje i kucni broj. Ovdje ustvari niko i ne stanuje dok u dvorišnoj zgradi, koja je prije rata jednoj više nego oskudnoj porodici služila za ostavu, osim petero Huseinovica godinama stanuju jedino studen i bijeda.

Latifa šesdesetpetogodišnja žena stub je ove porodice koju još cine njeni sinovi Džemil - Dule, Sabit, snaha Edina i zajednicka im radost, jednogodišnji Muhamed. Sabit je od 1994. godine bio pripadnik I Krajiške a potom XVII Krajiške brigade. Još 2000. godine s prvim povratnicima je došao u kolektivni centar u Gomjenici koji se tada nalazio u ovdašnjoj džamiji. Kada je poceo povrat privremeno zauzete imovine Sabit osta posljednji stanar u ovom "centru".
Kad je kuca konacno bila slobodna, bila je neuslovna za stanovanje. Veli Sabit ona je oštecena još za vrijeme granatiranja Kozarca i Hambarina sa obližnjeg Topica brda kada su joj ispucali zidovi a onda je do kraja ocerupana od privremenih korisnika.

Komšije Rudi i Ferid pomogli Sabitu i Duli da osposobe svoju "ostavu" za privremeni smještaj koji to osta evo do danas. Latifa je dvanaest godina radila u Kozarackoj kartonaži, mada ima godine za penziju, fale joj tri godine staža. Sabit i Dule bez posla, sretni su ako ih neko potraži da obave neki posao i tako dodu do dvadesetak maraka, ne boje se posla ali se boje bijede. Nepravda ih takode prati. Vele obracali se brojnim humanitarnim organizacijama da im pomognu u gradnji kuce, na koju svakako imaju pravo, ali bez uspjeha. Svaki put se nadu ispod crte.

Nepravda je i to što im je komšija koji je penziju zaradio u Njemackoj, i njegova supruga, nedavno dobio materijal za gradnju još jedne kuce. Tragom ove infgormacije ovaj detalj je provjeren u Fonadaciji gdje je demantovan ali ovdje su date i cvrste garancije da se Huseinovici naredni put nece naci ispod crte.