09.juli.2005

Dragi zemljaci. Cekajuci 11. juli ove godine nekako se osjecam prazno i bez veze. Jutros pijuci prvu jutarnju kafu s majkom cula sam divnu pjesmu, mislim da je Al Dinova. Rijeci ove pjesme oprilike kažu; "lijepo je imati svoju caršiju, kuci se vratiti k'o pobjednik. Lijepo je imati avliju i majku na pragu..." Malo mi je tekst ove pjesme koji je slobodno interpretiran vratio živost.

Nadam se da cu vas dragi moji zemljaci obradovati sa jednom informacijom. Vidim uspjela sam to i sa kolegama u redakciji, mada znam i njih kao i vas rastužiti. Moram vam reci kad sam im poslala onu pricicu o Adi da sam ih doslovce redom rasplakala. Oni poslije svaki cas zovu pa ko imaju me nešto pitati, a u stvari nema se tu šta pitati. Samo mi kažu, Gdje si Beska, šta radiš ? Skontali su da bi pitanje kako sam, bilo bez veze.

A sad cu vam reci da je lijepo za sugradanku imati Nusretu Sivac. A mi to imamo. Prepoznali ljudi da je Nuska veliki borac za ljudska prava, predložili je za Nobelovu bagradu i Nuska prošla sva sita i rešeta. Nema tu materijalne koristi jer se nagrada ove godine dodjeljuje za 1.000 žena a medu sedam Bosanki je i naša Nuska.

Treba li reci da je Nuska preživjela pakao Omarske, nakon cega je smogla snage da progovori i o ovom gromoroznom periodu svog života. Ova odlucnost imala je ocigledno svoju cijenu. Nakon niza konkurisanja na radna mjesta sudije, VSTV se nije odlucilo za Nusku tako da pored cinjenice da se radi o strucnom i kvalitetnom pravniku, Nuska je bez posla. I ne žali se Nuska ni na šta. Nastavlja borbu za ljudska prava zaboravljajuci na vlastita prava. Tako ustvari rade veliki LJUDI.

Hajde da završimo pozitivno: Ko ceka taj doceka. Nuski iskrene cestitke od njenih sugradana.

hem.passagen.se/hambarine