9. mart 2005

Javljamo se u povodu demantija "U negativnom kontekstu", autora Miodraga-Miše Deretica ministra u Vladi RS, koji je objavljen 28. februara u vašem prilogu Tribina. Moramo priznati da smo u prvi mah, citajuci tekst u Oslobodenju pod nazivom "Da, bio sam u grupi koja je uhapsila porodicu Medunjanin", bili prijatno iznenadeni iskrenošcu sadašnjeg ministra Miodraga-Miše Deretica.

Pomislili smo da je jedan od rijetkih Prijedorcana, koji su spremni govoriti o prošlosti na iskren nacin. I ranije smo znali da je Miodrag Deretic ucestvovao u hapšenju porodice Medunjanin, jer su ga mediji kao što su "Kozarski vjesnik" i SRT, ITC Prijedor zbog ovog "junackog" cina prikazali kao heroja na pompeznim snimcima. Bio je uniformisan i naoružan, a bracni Medunjanin i sin Anes, klecali sa rukama iza glava.

Citajuci navedeni tekst niko od nas nije ni izvukao zakljucak da ih je Mišo likvidirao jer mi, preživjeli logoraši bili smo svjedoci stravicnog mucenja i masakriranja Becira Medunjanina ispred Bijele kuce u konc logoru Omarska. Da gospodine Dereticu, koncentracionom logoru! Becirova supruga Sadeta ispricala je preživjelim logorašicama, pokazujuci im svoje ruke koje su bile u živim ranama od gašenja cigareta i vezanja bodljikavim žicama u onoj kasarni gdje ste ih ostavili žive i zdrave, istinu o njihovom dotadašnjem stradanju. Sina Harisa ostavila je u šumi u zbjegu iznad Kozarca, gdje su se skrivali sa ostalim civilama od one vojske kojoj ste i sami pripadali. Sin Haris je pogoden u tom zbjegu prilikom "cišcenja" terena. Prije nego ste ih uhapsili Sadeta, Becir i Anes su golim rukama kopali zemlju gdje su Harisa i sahranili. Rekla nam je da ako preživi, prvo ce pronaci mjesto gdje je sahranjen Haris jer je mezar obilježila granom.

Sadeta je pronadena u masovnoj grobnici jama Lisac kod Bosanske Krupe. Nije valjda, da je gospodin Deretic morao otici u Hag u svojstvu branioca prijedorskih zlocinaca da sazna da su u Prijedoru postojali "istražni centri", kako naziva logore Omarsku, Keraterm i Trnopolje ? Kao advokat, nažalost, ni danas , kad je Tribunal procesuirao najveci broj slucajeva zlocina pocinjenih u Prijedoru dajuci jasnu kvalifikaciju da su u Prijedoru postojali konc logori i da su pojedinci u njima cinili strašne zlocine, Dereticu nije dovoljno za prihvatanje ove cinjenice. To potvrduje da doticni gospodin, ocigledno, ima problem suocenja sa prošlošcu.

Ocekivali smo od njega izvinjenje ili barem pojašnjenja, kojim je to logorašima koncentracionog logora omoguceno pravo na odbranu prije smrtne presude. Ovo pravo imaju svi oni koji su bili ili jesu u istražnim centrima. Isto ovo pravo gospodin Deretic nesebicno je pružao prijedorskom krvniku Zoranu Žigicu, neki dan pravomocno, osudenom u Hagu na 25. godina zatvora.

Udruženje logoraša opštine Prijedor,
Udruženje za traženje nestalih Prijedorcana "Izvor"